Pleonazmi – gomilanje riječi
ista ili slična značenja

Neke riječi u hrvatskome jeziku imaju isto ili vrlo blisko značenje zbog čega ih je suvišno upotrebljavati zajedno, jednu pokraj druge, odnosno gomilati riječi istoga ili vrlo bliskoga značenja. Gomilanje riječi istoga ili sličnoga značenja nazivamo pleonazmima. Riječ pleonazam dolazi od grčke riječi pleonasmos koja znači ‘višak’, jer je pleonazam višak istih informacija, odnosno isti se sadržaj nepotrebno ponavlja dva ili više puta.

Pleonazmi se često javljaju zbog toga što govornici nisu dobro osmislili ono što namjeravaju izreći, pa žele izbjeći prazninu u govoru. Sličnu funkciju u govoru imaju i poštapalice. Ipak, najčešća gomilanja riječi istoga značenja javljaju se kada u hrvatskome upotrebljavamo riječi stranoga podrijetla čije nam je značenje nepoznato (npr. najminimalniji /lat. minimus = najmanji/), kada riječima ili izrazima s istim značenjem pridajemo različito značenje (npr. u pleonazmu srž i bit riječi srž i bit imaju isto značenje – srž znači ono što je najvažnije u čemu, bit [srž problema; ući u srž, ući u bit čega]), odnosno gomilanje može biti rezultat nepoznavanja značenja pojedinih riječi u pleonazmu (npr. gradonačelnik grada Zagreba; načelnik grada = gradonačelnik). Uporaba takvih pleonazama pokazuje neznanje značenja riječi onoga koji ih upotrebljava. Takvi su na primjer, uz spomenuti izraz najminimalniji, i izrazi: najoptimalniji; najmaksimalniji; najelementarniji.

Evo još nekoliko čestih pleonazama s kojima se svakodnevno susrećemo u komunikaciji: oko, približno, desetak; čak štoviše; često puta; popeti se gore; sići dolje; neophodno potrebno; biti nazočan; zajedno surađivati; zajednički suživot; druga alternativa; no međutim; jednom riječju; gradonačelnik grada; potencijalna mogućnost itd. Pravilno je: ja ili osobno, oko ili približno deset ili desetak, čak ili štoviše, često, popeti se, sići, neophodan ili prijeko potreban ili nužno potrebno, biti ili nazočiti, zajedno raditi ili surađivati, zajednički život ili suživot, alternativa, no ili međutim, riječju, gradonačelnik, potencija ili mogućnost.

Umjesto stranih riječi u čije značenje nismo sigurni bolje je upotrebljavati hrvatske riječi jer je tada manje vjerojatno da ćemo ih upotrijebiti u pogrešnu značenju ili da ćemo upotrijebiti dvije ili više riječi slična značenja. Zato je bolje umjesto minimalan upotrijebiti najmanji, umjesto maksimalan najveći, umjesto elementaran osnovan, početan.

Takvim izrazima pripadaju i komparativ bitnije i superlativ najbitnije. Naime, izraz bitno znači ono što je temeljno, što je bit nečega i od njega nije pravilno tvoriti komparativ i superlativ, jer riječ bitno već znači najviši stupanj čega. Zato nije ispravno reći: To je ono što je najbitnije u životu., nego: To je ono što je bitno ili najvažnije u životu.

Pleonazmi, kao ni poštapalice, nisu u izražavanju svi neprihvatljivi. Ali i za njihovu upotrebu treba, kao i za sve u jeziku, imati mjere, jer njihova pretjerana uporaba narušava komunikaciju. Ponekad su pleonazmi neophodni u izričaju kako bi se postigla jasnoća i jednoznačnost iskaza, npr. iako je osam dana rok, ne znači isto za osam dana i u roku od osam dana. Na značenje tih pleonazama osobito treba paziti u pravnome jeziku.

Stilska uloga pleonazama

Pleonazmi mogu u diskursu vršiti ulogu pojačavajućega sredstva, odnosno gomilanjem riječi ističu sadržaj iskaza, npr. u pleonazmu mi nikada ni jednom riječju nismo govorili o… dvostrukom uporabom negacije nikada i ni jednom riječju (dakle, jasno je da nikada) ističe se da ni pod kakvim uvjetima nije bilo riječi o nekomu ili nečemu, što je za cijeli iskaz očito bitna informacija.

Pleonazmi u političkome govoru

Kako u posljednje vrijeme mediji obiluju političkim sadržajima, možemo istaknuti zanimljive pleonazme kojima politički govori obiluju. Evo nekih od njih: ja osobno ne vidim; kako i na koji način; loši negativni trendovi; mi nikada ni jednom riječju nismo govorili o…; na području gospodarstva; nikada i ni u jednom slučaju; no, međutim; nužan temelj i osnova; nužno i potrebno; od strane naših saveznika; ja osobno mislim; prva i osnovna zadaća; prvi i sljedeći zadatak; sfera humanosti; sfera medicine; sfera osobnih podataka; srž i bitni dijelovi; svjedoci smo ovoga što nam se ovih dana događa; što je razvidno iz ove rasprave jasno je: to je nedopustivo i to nećemo tolerirati; to je proces koji traje; trebali i morali; u području politike i poticaja u poljoprivredi; u tom smjeru trebamo usmjeriti naša razmišljanja; vezano i skopčano uz…

Uputa vezana uz uporabu pleonazama

Na kraju možemo zaključiti kako treba voditi računa o tome da se u govoru riječi istoga ili sličnoga značenja ne gomilaju bez svrhe jer se tako govor čini neprohodnim i često značenjski praznim. Prema tome, treba izbjegavati upotrebu pleonazama na onim mjestima na kojima ne vrše svoju funkciju poput jezičnoga ekonomiziranja i olakšavanja planiranja govora, isticanja pojedinoga dijela izričaja i veznoga sredstva.

Ukratko ponovimo!

NEPRAVILNO	PRAVILNO
no međutim druga alternativa ja osobno oko, približno, desetak čak štoviše najoptimalnije najminimalnije najmaksimalnije najelementarnije najbitnije često puta popeti se gore sići dolje neophodno potrebno biti nazočan zajedno surađivati zajednički suživot jednom riječju gradonačelnik grada Zagreba potencijalna mogućnost	no ili međutim alternativa ja ili osobno oko ili približno deset ili desetak čak ili štoviše optimalno ili najbolje minimalno ili najmanje maksimalno ili najveće elementarno ili osnovno bitno ili najvažnije često popeti se sići neophodan ili prijeko potreban ili nužno potrebno biti ili nazočiti zajedno raditi ili surađivati zajednički život ili suživot riječju gradonačelnik Zagreba potencija ili mogućnost
loši negativni trendovi područje humanosti to je nedopustivo i to nećemo tolerirati to je proces koji traje	loši trendovi ili negativni trendovi humanost to je nedopustivo ili to nećemo tolerirati to je proces

 

Kućna posjeta ili kućni posjet?

Potkraj svibnja 2018. u Dubrovačko-neretvanskoj županiji pojavile su se ospice. Svi su mediji prenosili tu vijest tako da se u informativnim televizijskim emisijama mogao primijetiti i natpis na dubrovačkoj bolnici na kojem piše: „U dubrovačkoj bolnici zabranjeni posjeti zbog ospica.“ U toj se rečenici javlja imenica posjet u svome ispravnome muškom rodu. Zato je ispravno reći i za liječnički pregled bolesnika u njegovu domukućni posjet, a ne kućna posjeta (ženski rod). U rečenici: Zabrana posjeta bolesnicima na svim odjelima i dalje je na snazi. Riječ je posjeta u množini, a u ovom se obliku u genitivu množine pojavljuje i u muškome i u ženskome rodu. Tako od riječi posjet (m. r.) množina glasi: N posjeti, G posjeta, D posjetima, A posjete, V posjeti, L posjetima, I posjetima, a od riječi posjeta (ž. r.) množina glasi: N posjete, G posjeta, D posjetama, A posjete, V posjete, L posjetama, I posjetama. Razlika između ta dva roda u genitivu množine može se prepoznati samo kada izgovorimo tu riječ jer se razlikuju u naglasku.

Pridjevi unutarnji i unutrašnji; riskantan i rizičan

U ovom poglavlju govorit ćemo o tvorbi i značenju pridjeva unutarnji i unutrašnji. Objasnit ćemo još jedan par pridjeva koji ima sličan oblik. Riječ je o pridjevima riskantan i rizičan.

Nerijetko riječi imaju sličan oblik, ali im se značenje razlikuje. Norma hrvatskoga standardnog jezika može jednom od njih dati prednost u uporabi. Ipak, najčešće je jedan od oblika riječi u skladu s normom hrvatskoga standardnog jezika dok drugi to nije.

Često sam znala dobiti upit koji je od ova dva naziva klinika bolji, odnosno koji je standardnojezično pravilan s obzirom na pridjev koji se u njemu upotrebljava: Klinika za unutarnje bolesti ili Klinika za unutrašnje bolesti, budući da se o tome u medicinskoj struci često raspravlja. Kao što znamo, klinike u hrvatskim kliničkim bolničkim centrima u svojim nazivima nose pridjev unutarnji, pa tako imamo Kliniku za unutarnje bolesti u kliničkim bolničkim centrima u Zagrebu, Splitu i Osijeku, a u Kliničkome bolničkom centru u Rijeci nalazimo naziv Klinika za internu medicinu.

Na početku ćemo odmah razjasniti nedoumicu i reći kako su oba oblika pridjeva i unutarnji i unutrašnji pravilna te da se u hrvatskome jeziku oba upotrebljavaju u istom značenju. Pridjev interan dolazi od latinskoga internus što znači unutarnji, unutrašnji. Interan/interni označava da što pripada nutrini, npr. interni organ tijela / unutarnji organ tijela, za razliku od oprečnoga eksternoga ili vanjskoga, odnosno da je što za unutrašnju, unutarnju upotrebu, primjerice interni propis, za razliku od javnoga ili općega. Prema tome interna medicina grana je medicine koja proučava i liječi bolesti unutarnjih, unutrašnjih organa.

Ako neka od ustanova ima u svojem nazivu jedan ili drugi oblik pridjeva (unutarnji ili unutrašnji), moramo poštovati njezino ime i navoditi ga u onom obliku u kojem je ta ustanova registrirana. Prema tome imamo Ministarstvo unutarnjih poslova, Kliniku za unutarnje bolesti i sl.

Nastanak pridjeva unutarnji i unutrašnji

Iako sličnoga oblika, pridjevi unutarnji i unutrašnji nastali su na različit način.

Pridjev unutarnji nastao je od riječi unutar koja kazuje da se što događa ili nalazi u čemu, u okviru čega, npr. unutar stranke ili unutarstranački, pa tako imamo i unutarnju plovidbu, unutarnji dug, unutarnje poslove i sl. U medicini, pak, nalazimo mišić obli unutarnji obrtač (lat. musculus pronator teres), unutarnji kosi trbušni mišić (lat. musculus obliquus internus abdominis), unutarnji otvor mokraćne cijevi (lat. ostium urethrae internum), unutarnji slušni otvor (lat. porus acusticus internus) i dr. Pridjev nalazimo i u nazivu jednog od ministarstava – Ministarstva unutarnjih poslova.

Pridjev unutrašnji nastao je od riječi (priloga) unutra koja znači da stavljamo što u okvire, granice čega (smjestiti unutra) ili da se nešto nalazi u čemu, u okviru, granicama čega, da se nalazi unutra, čemu je oprečno izvan, vani. Nastavak -šnji nastao je od nastavka -nji tako što se izdvojio iz pridjeva kao što su: današnji, sutrašnji, jutrošnji i sl. kod kojih je došlo do promjene s u š ispred nj. Tako danas imamo dvojne oblike od kojih su oba pravilna: tadanji i tadašnji, unutarnji i unutrašnji, svagdanji i svagdašnji i sl.

Pretražimo li korpus Riznice Instituta za hrvatski jezik, koja se sastoji od objedinjenih književnih i novinskih tekstova koji se mogu računalno pretražiti, možemo primijetiti kako se riječ unutarnji i njezine izvedenice češće upotrebljavaju u tekstovima korpusa od riječi unutrašnji. Npr. riječ unutarnji pojavljuje se 669 puta, a riječ unutrašnji 282; riječ unutarnje 1667, a unutrašnje 504; riječ unutarnjih 4458, a unutrašnjih 404 puta. Zanimljivo je primijetiti da dr. Slavko Pavešić u svom Jezičnom savjetniku s gramatikom koji je objavljen 1971. piše kako je pridjev unutrašnji češće u upotrebi.

Oba lika pridjeva nalazimo u književnim djelima naših istaknutih književnika, kako onih s kraja 19. stoljeća tako i onih današnjih dana. Evo nekoliko ulomaka iz poznatih nam književnih djela s prijelaza dvaju stoljeća:

Ksaver Šandor Gjalski (1887.), Janko Borislavić (Bulaja naklada, Zagreb): „I on, neudovoljen filozofijom, odluči da uči kao izvanredni slušatelj predmete i na medicinskom i juridičkom fakultetu. I zbilja! Iz anatomičkih dvorana, iz Brückeovih fiziologičkih predavanja u Schwarzspanier-zgradi žurio se u unutarnji grad i letio na Jezuitski trg da ondje u sveučilišnoj zgradi sluša jošte Steina o narodnom gospodarstvu, o upravi i o ljudskom društvu.“

Antun Gustav Matoš (1913.), Pečalba. Kaprisi i fejtoni (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb): „Sav čar, ali i sav unutrašnji antagonizam toga grada dolazi od te pocijepanosti, simbolisane u Griču, Kaptolu i Donjem gradu.“

Ivo Vojnović (1919.), Stari grijesi. Lapadska priča (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb): „Pero uzdahnu duboko i uputi se put doma. Vraćajući se čudna ga misao putem spopala. Činilo mu se kao da se vraća od nekog ‘sprovoda’. Nije razumijevao, koga je sad u grob spustio, — ali neki daleki unutarnji glas šaptao mu je: — ‘Ne ćete se više vratiti!’“

Miroslav Krleža (1932.), Povratak Filipa Latinovicza (Večernji list, Zagreb): „Između tih nepristupačnosti, nepovjerenja i nehaja, ploveći godinama kao intelektualni pustolov bez nekog naročitog smjera, gonjen isključivo svojim vlastitim iskrenim sklonostima za sakrivene i neobične ljepote, Filip je postajao umornim, i sve mu je to već prilično dosadilo. A kada je upoznao Kseniju, ona – kao ni jedna od tolikih žena dosada – znala je, da su upravo ti najprolazniji, najneznatniji, najtrepetljiviji, prividno sasvim sitni unutarnji doživljaji jedina vrijedna pojava u životu! Ona je to znala prodorno, iskreno, nepatvoreno, neposredno da osjeti, i baš to suosjećanje s njegovim vlastitim razdraženim, nervoznim stanjima, to je bilo ono, što ga je k toj ženi tako intenzivno privuklo.“

Pridjevi riskantan i rizičan

Slična se pitanja postavljaju i u vezi s pridjevima riskantan i rizičan, koji je od ta dva pridjeva bolji, je li riječ o istoznačnicama i sl. Pridjev rizičan nastao je od imenice rizik čije podrijetlo nalazimo u tal. risco, rischio i fr. risque. Tražeći izvor same riječi, dolazimo do srgrč. rizikón (plaća vojnika najamnika) i još dalje do arap. rizq (dnevnica). Rizik je opasnost koja se do stanovite mjere može predvidjeti i kojoj se može odrediti intenzitet; eventualni gubitak ili šteta protiv kojih se plaća osigurnina (npr. izložiti se riziku; preuzeti na sebe rizik; bez rizika i sl). Rizičan je onaj koji je pun rizika, koji je opasan. Sva ta značenja ima i pridjev riskantan, dakle onaj koji sadrži rizik; opasan, smion (npr. riskantan potez), samo što on potječe od fr. risquant, što se u njemačkom oblikovalo u riječ riskant. Iako oba pridjeva imaju isto značenje, ipak u upotrebi radimo blagu razliku, pa nećemo reći npr. riskantne skupine bolesnika, nego rizične skupine bolesnika. S vremenom ćemo vidjeti hoće li se ta dva pridjeva značenjski ponešto udaljiti.

Dakle, oba su pridjeva u hrvatskome standardnom jeziku pravilna i imaju isto značenje. Ponekad se samo radi blaga značenjska razlika u upotrebi pa tako imamo rizične skupine bolesnika, a ne riskantne skupine bolesnika. Hoće li se ta blaga semantička razlika između tih dvaju pridjeva u budućnosti više izraziti, kao što smo rekli, preostaje nam vidjeti.

Značenja riječi koje imaju isti ili sličan oblik – imunost/imunitet; imunitetski/imunitetni, imunosan/imunosni

U mnogim je granama medicine bitan pojam imunost/imunitet i pridjevi izvedeni iz njega: imunitetski/imunitetni, imunosan/imunosni(op. a. oblik imunostan/imunostni s umetnutim t nije pravopisno pravilan!).

Na Hrvatskome jezičnome portaluimunitet je definiran kao medicinski izraz koji označava „sposobnost organizma da se suprotstavi zaraznim bolestima, otpornost prema toksičnom djelovanju antigenih supstanca [steći/izgubiti imunitet]“. S pravnoga stajališta imunitet pretpostavlja „povlašteno izuzimanje od djelovanja nekih zakona ili propisa (za osobe na posebnim položajima u vlasti ili u diplomaciji) [uživati imunitet; diplomatski imunitet nepovredivost osobe diplomatskog predstavništva i prostorija koje mu pripadaju; imunitet Crkve; parlamentarni imunitet]“. U tome značenju sastavljeno je Mandatno-imunitetno povjerenstvo kao radno tijelo Hrvatskoga sabora čiji je glavni djelokrug rada upravo predlaganje Hrvatskome saboru odluke o imunitetu zastupnika, odluke o prestanku mandata zastupniku, odnosno odluke o mirovanju mandata zastupnika, ali i drugi poslovi vezani uz imunitet zastupnika i poslove određene Poslovnikom. Ustavni sud Republike Hrvatske izdaje imunitetnu iskaznicu svojim sucima kojom im se daje imunitet, odnosno povlašteno izuzimanje od djelovanja nekih zakona ili propisa. Imunitet s povijesno-pravnoga stajališta označava u rimskom pravu „potpuno ili djelomično izuzimanje od javnopravnih tereta“, a u srednjem vijeku „potpuno izuzeće crkvenih imanja od svjetovnih poreza i sudstva te upravne vlasti državnih službenika“.

Uz imenicu imunitet koja je muškoga roda u komunikaciji se upotrebljava i imenica ženskoga roda – imunost. Obje imenice imaju isto značenje iako su tvorene različitim nastavcima, nastavkom -ost i nastavkom -itet. Tim se nastavcima tvore mislene ili apstraktne imenice koje označuju neopipljive pojmove, odnosno označuju osobine i svojstva (bezazlenost, blagost, čestitost, dužnost, hrabrost, milost, rijetkost, vrijednost/graviditet, viskozitet, animozitet…). U slučaju medicinskoga pojma tim se mislenim/apstraktnim imenicama označuje osobina, odnosno svojstvo otpornosti organizma.

Instrumental – s imunošću i s imunosti

Instrumental imenice imunost može imati dvojni oblik, i imunošću i imunosti. Dakle, pravilan je i jedan i drugi oblik, primjerice: veza urođene sa specifičnom imunošću/imunosti; povezanost sistemske imunoreakcije izražene staničnom i humoralnom imunošću/imunosti; imunološki sustav razvio je složenu mrežu provjera i ravnoteža koju se može nazvati urođenom i stečenom imunošću/imunosti…

Pridjevi imunološki, imunitetski/imunitetni

Pridjev imunološki odnosi se na znanost o imunosti – imunologiju i na stručnjake u imunologiji – imunologinje i imunologe. Od imenice imunitet nastaju dva oblika pridjeva – imunitetski/imunitetni ovisno o tvorbenome nastavku -ski ili -ni. Oba označuju ono što se odnosi na imunitet.

Dva para pridjeva – imunosan/imunosni i imuniziran/imunizirani

Objasnit ćemo još dva para pridjeva značenjski vezana uz imunost– imunosan/imunosni i imuniziran/imunizirani. Radi se o parovima neodređenih i određenih pridjeva pri čijoj se uporabi često griješi jer se ne vodi računa o tome da neodređeni oblik pridjeva odgovara na pitanje: kakav?, npr.Imunosan sirup omogućit će vam imunitet., aodređeni oblik pridjeva odgovara na pitanje koji?, npr. Uzmi onaj imunosnisirup kako bi si poboljšao imunitet. Oba pridjeva imunosan i imunosni imaju značenje „koji omogućuje imunitet“. Neodređeni i određeni pridjevi imuniziran i imunizirani treba upotrebljavati u značenju „koji je zaštićen imunizacijom“, npr. Jednom imuniziranaosoba to ostaje cijeli život. ili Očišćen je od svih parazita i imuniziran.

Kao što nam navedeni primjeri dokazuju, imunologija raspolaže velikim brojem pridjeva koji vuku značenje iz istoga korijena riječi, ali ovisno o obliku, oni mijenjaju svoje značenje te treba biti vrlo oprezan prilikom njihove uporabe kako ne bi došlo do promjene značenja sadržaja koji smo htjeli prenijeti.

Značenja riječi koje imaju isti ili sličan oblik – posljednji/zadnji, ispred/u ime/uime; okolo/naokolo/ unaokolo; odozdo/odozgo

Nerijetko nam se čini da riječi imaju jednako značenje, iako se oblikom razlikuju, pa mislimo da je svejedno upotrijebimo li jednu ili drugu riječ.

Promotrite ove primjere rečenica:

U posljednjem broju Liječničkih novina govorili smo o jeziku medicinske struke.

Kupio sam posljednjibroj Liječničkih novina koji se nalazio u zadnjem redu na polici.

Rezervirali su cijeli zadnji red sjedala.

U zadnjem redu u pismu treba napisati ime i prezime.

U trgovinu je stigao posljednji i stao zadnji u red.

Pridjevi posljednji i zadnji

Usporedimo upotrebu ovih dviju označenih riječi: posljednji i zadnji. Te dvije riječi pripadaju pridjevima. Pridjev posljednji ima vremensko značenje, odnosno znači ‘onaj koji dolazi poslije svih’, značenje koje je suprotno od prvi u vremenskome smislu. Pridjev zadnji ima prostorno značenje, odnosno znači ‘onaj koji je odzada, straga, stražnji’, značenje koje je suprotno pridjevu prvi u prostoru.

U njihovoj se upotrebi griješi zato što se ne vodi računa o različitosti njihova značenja, tj. zbog uporabe jednoga pridjeva umjesto drugoga na mjestu na kojem, u skladu sa značenjem drugih riječi u rečenici, jedan ili drugi ne mogu doći. Prije uporabe pridjeva posljednji i zadnji potrebno je promisliti o njihovu značenju, kao i o tome koji pridjev odgovara značenju koje želimo izraziti.

Značenje prijedloga ispred, prijedloga uime i prijedložnoga izraza u ime

Jedna od čestih pogrešaka uporaba je prijedloga ispred koji znači ‘s prednje strane čega’ umjesto izraza uime koji treba upotrebljavati u značenju‘ovlašteno od nekoga ili nečega, predstavljajući nekoga ili nešto’. Prema tome, ispravno je Već nam je ispred vrata uskrsno vrijeme. (možemo upotrijebiti i izraz pred vratima), ali nije ispravno reći Očekivali smo da će se obratiti ispred čelništva Hrvatske liječničke komore. ako se misli uime čelništva, a ne u prostornome smislu ispred zgrade u kojoj je čelništvo Komore.

Tako je pravilno napisati:

To je mogao uspješno riješiti samo netko uime voditelja skupine.

Potpredsjednik je govorio uime Odbora za financije.

Stajao je ispred Hrvatske liječničke komore i davao intervju uime Odbora. (intervjuirali su ga ispred zgrade Hrvatske liječničke komore)

Našu je zastavu ispred svih sportaša nosio prošlogodišnji svjetski prvak. (ako se misli u prostornome smislu, a može i Našu je zastavu uime svih sportaša nosio prošlogodišnji svjetski prvak., ali onda rečenica ima drugo značenje).

Hrvatski pravopis iz 2013. dopušta zbog čestoće upotrebe uz pisanje uime i pisanje oblika u ime.

U daljnjem će tekstu biti objašnjena i upotreba nekoliko srodnih priloga budući da se u njihovoj upotrebi nerijetko griješi jer se pritom ne misli na njihova specifična značenja.

Prilozi okolo/naokolo/ unaokolo; odozdo/odozgo

Promotrimo primjere:

Svuda naokolo, po cijelome gradu, bilo je mnogo ljudi.

Svuda unaokolo postavljeni su uskrsni ukrasi.

Raspitajte se okolo o onome koji dolazi.

Okolo-naokolo, sa svih strana,čuje se pjesma.

Prilog naokolo rabi se u značenju ‘sa svih strana oko čega, okružujući’ i u značenju ‘okolnim putem, zaobilazno’, odnosno u suprotnome značenju od poprijeko, poprečke. Budući da znači ‘sa svih strana oko čega, okružujući’, nije ga pravilno upotrebljavati umjesto prijedloga oko koji opisuje obuhvaćanje s vanjske površine sa svih strana, npr. zagrliti (rukama) oko vrata te kružni pravac kretanja. Zato nije pravilno naokolo/okolo kuće, naokolo/okolo dvanaest sati nego je pravilno oko kuće, oko dvanaest sati.

Prilog unaokolotreba upotrebljavati u značenju ‘svuda oko čega, sa svih strana’, a slično značenje ima i prilog okolo‘po okolini, među svijetom, unaokolo’ i prilog okolo-naokolo koji ima pojačano stilističko značenje.

Spomenuti se prilog naokolo upotrebljava i u ovoj poslovici: Prijeko preče naokolo bliže. koja ima značenje da zaobilazan put ponekad pričinja manje teškoća, ali prečica nije uvijek najkraći put do cilja.

I za kraj, objasnit ćemo uporabu dvaju oprečnih priloga: odozdo i odozgo. Prilog odozdo znači‘s donje strane čega’, a prilog odozgo znači‘s gornje strane čega’. Pri njihovoj upotrebi treba paziti na njihov ispravan oblik jer se u upotrebi mogu naći u nepravilnome obliku odozdol i odozgor.

 

Glagoliliti/sipati, iznajmiti/unajmiti i pozajmiti/posuditi

Riječi o čijem će značenju biti govora u ovom poglavlju često susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji i nerijetko nismo sigurni koju od njih upotrijebiti kako bismo sugovorniku prenijeli točno ono što mu želimo reći. Riječ je o glagolima liti/sipati,iznajmiti/unajmiti ipozajmiti/posuditi.

Sigurno ste se bar jednom zapitali jesu li u hrvatskome jeziku pravilni glagoli liti i sipati ili samo jedan od njih. Promotrimo uporabu glagola liti/uliti i sipati u ovim rečenicama:

„Zamolio sam ga da mi u čašu ulije/uspe piće.“

„U posudu najprije ulijte/uspite kilogram brašna.“

U hrvatskome su jeziku oba glagola pravilna, ali jedan ima jedno, a drugi drugo značenje.

U prvoj rečenici trebalo je upotrijebiti glagol uliti (ulije) čije je značenje 'ispuštati tekućinu tako da pada ili teče', za razliku od glagola sipati (nasipati, usipati, posipati) koji ima drugo značenje ‘nešto sipko istresti’. Prema tome, ispravno bi bilo:

 

„Zamolio sam ga da mi u čašu ulije piće.“

„U posudu najprije uspite kilogram brašna.“

Evo još nekoliko primjera pravilne uporabe tih dvaju glagola:

„Anegdote je sipao kao iz rukava.“ (NE: lijevao)

„Objasnili su nam koje ulje treba uliti u motor.“ (NE: sipati)

Kao što smo već rekli, ako ne razlikujemo riječi slična oblika, može se dogoditi da nesvjesno primatelju poruke prenesemo sadržaj koji ne bismo željeli. To se dobro može vidjeti u uporabi glagola iznajmiti/unajmiti ipozajmiti/posuditi koji se nerijetko upotrebljavaju u pogrešnom značenju. Promotrimo ove rečenice:

„Iznajmljujem garsonijeru. Molim da bude u tramvajskoj zoni.“

„Unajmljujem poslovni prostor u blizini centra.“

„Knjiga mi je hitno trebala pa sam je pozajmio u knjižnici.“

„Kosilicu mi je posudio samo na jedan dan.“

Možemo primijetiti da se u uporabi pojavljuju ovi parovi glagola: iznajmiti – unajmiti, pozajmiti – posuditi. Kada je riječ o glagolima iznajmiti/unajmiti, pozajmiti/posuditi,treba biti oprezan jer svaki od tih glagola ima svoje značenje. Glagol iznajmiti znači ‘dati u najam’, glagol unajmiti znači ‘uzeti u najam’, glagol pozajmiti znači ‘dati uz očekivanje da nam neće biti vraćen isti predmet, nego ista vrijednost’, npr. umjesto pozajmljenih jabuka vratit ćemo kruške ili novac u istoj vrijednosti.

Glagol posuditi znači ‘dati uz očekivanje da će nam biti vraćen isti predmet’, na primjer ako smo posudili bicikl, želimo da nam taj isti bicikl bude vraćen. Osoba koja nešto pozajmljuje jest pozajmljivač/pozajmljivačica, a osoba koja nešto posuđuje jest posuđivač/posuđivačica.

Promotrimo još nekoliko primjera pravilne uporabe tih glagola:

„Na otoku se iznajmljuju brodice.“

(‘netko brodice iznajmljuje, da ih netko može unajmiti’)

„Da bi kriza bila prevladana, banka im je trebala pozajmiti još novca.“

(‘očekuje se da će banci vratiti istu vrijednost novca’)

„Nakit za proslavu posudila sam od najbolje prijateljice.“

(‘očekuje se da ću prijateljici vratiti posuđeni nakit’)

Treba promisliti o značenju tih riječi prilikom njihove uporabe u komunikaciji. Primjerice, ako u razgovoru čujete da netko iznajmljuje stan, treba biti oprezan jer nerijetko govornici hrvatskoga jezika pod tim glagolom podrazumijevaju glagol unajmiti, a suprotna značenja tih dvaju glagola mogu napraviti pravu pomutnju.

Prijedlozi radi i zbog: „Došao sam u bolnicu zbog bolesti, ali radi izlječenja!“

U natpisu koji je 2018. stajao na bolnici u Dubrovniku pisalo je: „U dubrovačkoj bolnici zabranjeni posjeti zbog ospica.“ nalazimo u pravilnoj uporabi i prijedlog zbog koji nerijetko u komunikaciji zamjenjujemo prijedlogom radi iako ta dva prijedloga imaju drugačije značenje. Ako umjesto prijedloga radi u rečenici upotrijebimo prijedlog zbog i obrnuto, to neće biti gramatička, ali jest značenjska pogreška. Naime, gramatički je pravilno i Došao je u bolnicu radi liječenja. (kako bi se liječio)i Došao je u bolnicu zbog liječenja. (uzrok njegova dolaska u bolnicu je liječenje), ali nije sadržajno pravilno jer se u bolnicu dolazi s namjerom liječenja, a liječenje ne može biti uzrok dolaska u bolnicu. Uzrok dolaska u bolnicu je bolest. Ako se poigramo malo značenjem toga prijedloga, značenjski bi ispravno bilo reći: Došao je u bolnicu zbog pogrešnoga liječenja. što bi značilo da je uzrok dolaska u bolnicu bilo prethodno pogrešno liječenje. Ili, na trgovinama koje se uređuju može stajati natpis: Zatvoreno radi uređenja ili Zatvoreno zbog uređenja. Obje rečenice značenjski su ispravne, samo treba vidjeti što se u stvarnosti dogodilo. Prva rečenica znači da su prvo zatvorili trgovinu s namjerom da je urede, a druga rečenica znači da su počeli uređivati trgovinu, pa su je zatim zatvorili. Kao što se može vidjeti iz ovih primjera, u komunikaciji treba razlikovati značenje tih dvaju prijedloga.

Prijedlog kroz: „Kroz Dubrovnik prolazi velik broj ljudi iz cijeloga svijeta.“

Kao što je rečeno u prethodnome poglavlju, ospice su se 2018. godine pojavile u Dubrovniku koji je, kao što su tom prilikom mediji naglasili, turističko središte kroz koje prolazi velik broj ljudi iz cijeloga svijeta. Još jedan jezični primjer vezan uz nedavne nemile događaje na dubrovačkome području – uporaba prijedloga kroz. Prijedlogom kroz označava se kretanje nekim prostorom, prolaženje s jedne strane nečega na drugu, npr. Kišne kapi prodirale su i kroz guste grane.; Spasio se provukavši se kroz tijesan otvor. Prijedlogom kroz označavaju se način ili popratne okolnosti, npr. Na kraju je ipak pristao, kroz smijeh. Prijedlog kroz nije pravilno upotrebljavati za označavanje roka. Zato nije pravilno, npr. Naći ćemo se kroz tjedan dana. Prijedlog kroz nije pravilno upotrebljavati za izražavanje sredstva. Zato nije pravilno, npr. Kroz pjesme je izrazio ljubav. Umjesto prijedloga kroz u označavanju roka, npr. u rečenici: Naći ćemo se kroz mjesec dana., treba upotrijebiti izraz u roku od: Naći ćemo se u roku od mjesec dana. Umjesto prijedloga kroz i akuzativa, npr. Kroz pjesme je izrazio ljubav., treba upotrijebiti instrumental: Pjesmama je izrazio ljubav. Zato nije ispravno reći: Lijek treba piti kroz tjedan dana., nego Lijek treba piti tjedan dana. ili Bolest obično prođe kroz deset dana, pa se često naziva „desetodnevnim ospicama“., već Bolest obično prođe u deset dana, pa se često naziva „desetodnevnim ospicama“. Nije ispravno reći Ospicesu iznimno zarazna bolest koja jeuzrokovana virusom, aširi se zrakom kroz sluz., već Ospicesu iznimno zarazna bolest koja jeuzrokovana virusom, aširi se zrakom putem / s pomoću sluzi.

Paronimi – ah, te slične riječi!

Često se u jezikoslovlju govori o riječima koje imaju sličan izraz i često sličan sadržaj pa u komunikaciji stvaraju nedoumice. Nekad nismo svjesni da te riječi, iako imaju sličan oblik, nemaju ista ili slična značenja, štoviše često im značenja znaju biti vrlo različita. Dakle, tema ovoga poglavlja su paronimi – riječi sličnoga izraza i sličnoga ili potpuno drugačijega sadržaja koje u komunikaciji znamo nepravilno zamjenjivati.

Paronimi – riječi sličnoga izraza i sličnoga ili potpuno drugačijega sadržaja

Paronimske parove čine riječi kojima mnogi ne razlikuju značenje, pa misle kako glagoli crveniti i crvenjeti, zeleniti i zelenjeti, plaviti i plavjeti, ocrniti i ocrnjeti, oslabiti i oslabjeti, oživiti i oživjeti, stariti i starjeti, isticati i istjecati imaju isto značenje.

Glagol crveniti i njemu slični glagoli iz primjera, zeleniti, plaviti, ocrniti, oslabiti, oživiti, stariti, isticati…, označuju da subjekt vrši radnju na predmetu radnje, npr. crveniti znači ‘činiti crvenim’, a stariti ‹činiti starim›. Uz te glagole dolazi riječ u akuzativu, npr. crveniti zid, oslabiti protivnike i sl.

Glagol crvenjeti i njemu slični glagoli iz primjera zelenjeti, plavjeti, ocrnjeti, oslabjeti, oživjeti, starjeti, istjecati, označuju da se radnja vrši na subjektu, npr. crvenjeti znači ‘postajati crven’, a starjeti ‘postajati star’. Uz te glagole dolazi riječ u nominativu.

Dakle, u upotrebi treba razlikovati značenje tih glagola, npr. Jagode su crvenjele. (postajale crvene), Jagode su se crvenjele na tržnici. (isticale se crvenom bojom), Dodatno su crvenili jagode umjetnom bojom. (činili su ih crvenima). Iz toga se primjera može vidjeti da paronimi koji uz sebe imaju povratnu zamjenicu se imaju različito značenje: crvenjeti se – biti crvene kože; crveniti se – mazati se crvenom bojom.

Razlika u značenju paronimskih glagola vidi se i u ovim primjerima:

Vjetar će slabjeti jer ga ništa izvana ne može slabiti.; Oporbene stranke pokušavaju oslabiti vladajuće, ali oni nisu oslabjeli. (oslabjeti znači ‘postati slabim’, a oslabiti ‘učiniti da tko ili što postane slabim’)

Pacijentica je oživjela jer ju je liječnik uspio oživiti. (oživjeti znači ‘postati živim’, a oživiti ‘nekoga vratiti u život’)

Isticala se svojim znanjem. Stalno ističe glavnu misao govora. (glagol isticati znači ‘naglašavati’)

Istječe rok za natječaj. Istječu rokovi za polaganje ispita.; Nafta istječe iz pukotine na trupu broda. (glagol istjecati znači ‘završavati neko vremensko razdoblje ili izlaziti kao tekućina’).

Neke od paronima prikazat ćemo i objasniti u tablici koja slijedi. Neke smo od njih već i više puta objašnjavali.

NEPRAVILNO	PRAVILNO	OBJAŠNJENJE
Izišao je vani.	Izišao je van.	Vani‘označuje vanjski prostor’: biti vani, a van ‘označuje smjer kretanja’: ići van.
Zahvaljujem vam se na nagradi. (ako nagradu NE želimo primiti!)	Zahvaljujem vam na nagradi.	Zahvaliti se‘odbiti što’, a zahvaliti ‘izraziti zahvalnost’.
letiti poskupiti visiti voliti	letjeti poskupjeti visjeti voljeti	Ako su glagoli tvoreni od iste osnove sufiksima -itii -jetiistoznačni, treba upotrebljavati glagol na –jeti.
	Brojka za broj dva izgleda ovako: 2.	Brojka‘znak za broj’, a broj‘osnovni matematički pojam’.
snažna bol u prsima duševni bolovi fizičke ili duševne boli	snažni bol u prsima duševne boli fizičkoga bola ili duševne boli	U imenicibol zapravo se kriju dvije imenice. Naime, imenica bol može biti i muškoga i ženskoga roda, i s obzirom na rod mijenja svoje značenje. U muškome je rodu upotrebljavamo u značenju osjeta tjelesne patnje i trpljenja (npr. osjećati bol u leđima, sa snažnim bolom u koljenu, grčiti se u bolu/bolovima…), a u ženskome rodu u značenju osjećaja duhovne patnje i trpljenja (teške boli; duševne boli, ljubavne boli…). Odstupanje od norme: U upotrebi se nerijetko u jednini oblici ženskoga roda upotrebljavaju za imenovanje tjelesnoga osjeta boli, pa se tako u praksi govori o menstruacijskoj boli, a ne o menstruacijskome bolu. To se događa zato što u praksi još nije potpuno zaživjelo ovo pravilo koje propisuje leksička norma.
Jelo ima dobar ukus.	Jelo ima dobar okus.	Ukus‘osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga’, a okus‘osjet koji hrana ili piće izaziva u ustima ‘.
Odlučili smo ovih dana odmarati od obveza i otići do mora.	Odlučili smo se ovih dana odmarati od obveza i otići do mora.	Bez povratne zamjenice se glagol odmarati upotrebljava se kada se uz njega nalazi dopuna koja označuje dio tijela, pa je tako ispravno reći: odmaram noge ili odmaram glavu od napornoga rada. Ako uz glagol odmaratinemamo dopunu koja označuje dio tijela, tada se taj glagol upotrebljava s povratnom zamjenicom se.
Slušalice su znale da prepisane rečenice trebaju poslati elektronskom poštom.	Slušateljice su znale da prepisane rečenice trebaju poslati elektroničkom poštom.	U tvorbi imenica muškoga roda koje označavaju vršitelja radnje pravilan je i nastavak -lac i nastavak -telj. Nastavak -lac javlja se npr. u imenicama žetelac, ličilac, palac, tkalac, spasilac, a nastavak -telj npr. u imenicama gledatelj, ravnatelj, graditelj, prodavatelj. Nastavak -lac prikladan je samo za tvorbu imenica muškoga roda jer su imenice s nastavkom -lica uglavnom iskorištene za imenovanje naprava. Slušalica je tako ‘naprava kojom se sluša’, a ne ‘žena koja sluša’. Tako i ronilica, bušilica, vodilica itd. Zbog toga su za imenovanje i muškoga i ženskoga roda prikladnije imenice s nastavkom -telj, npr. voditelj – voditeljica, ravnatelj – ravnateljica, slušatelj – slušateljica. Elektronski ‘koji se odnosi na elektrone’, npr. elektronski mikroskop; elektronički ‘koji se odnosi na elektroniku’: elektronička pošta.
Njegova je žena imala psiholoških problema.	Njegova je žena imala psihičkih problema.	Psihološki ‘koji se odnosi na psihologiju i psihologe’: psihološki pristup, a psihički‘koji se odnosi na psihu’: psihički problemi.
Kupio sam zadnji broj Liječničkih novina koji se nalazio u zadnjem redu novina.	Kupio sam posljednji broj Liječničkih novina koji se nalazio u zadnjem redu novina.	Pridjev posljednjiima vremensko značenje, odnosno znači ‘onaj koji dolazi poslije svih’, značenje koje je suprotno od prvi u vremenskome smislu. Pridjev zadnjiima prostorno značenje, odnosno znači ‘onaj koji je odzada, straga, stražnji’, značenje koje je suprotno pridjevu prvi u prostoru.

 

Hoćemo li se procijepiti
ili cijepiti?

U ovom poglavlju govorit ćemo o nekim oblicima riječi i rečenica na koje nailazimo u vijestima, novinarskim izvještavanjima, ali i u temama o kojima progovaraju sami medicinski stručnjaci. U poglavlju su svi primjeri povezani u cjelinu jer su, bez obzira na izvor u kojem su nađeni, vezani uz događanja vezana uz COVID-19.

Glagol kretati (se)

Jedna je medijska vijest počinjala ovako:

U Zagrebu kreće masovno cijepljenje opće populacije

U ovom je naslovu podcrtana jedna riječ i druga u samoj vijesti, točnije u glavi vijesti u kojoj se uvijek navode najvažnije informacije vezane uz vijest koja slijedi. U naslovu je upotrijebljen glagol kretati koji može biti i povratan glagol kretati (se). Taj glagol primarno znači „uputiti se, odlaziti s nekog mjesta“, a u odmaku od standardnoga jezika upotrebljava se u onim značenjima u kojima bi trebalo upotrebljavati druge glagole poput glagola početi, započeti,pokrenuti, prema tome umjesto U Zagrebu kreće masovno cijepljenje opće populacije > U Zagrebu počinje masovno cijepljenje opće populacije; umjesto Krenula je sezona gripe > Počela je sezona gripe; umjesto Kreće rad na novom projektu > Započinje rad na novom projektu i sl.

Pridjevi ogroman ili golem,
nesnošljiv i/ili nesnosan

I još malo o cijepljenju.

Druga, pak, vijest počinje (dakle, ne kreće!) ovim riječima: „Ogromni redovi za cijepljenje u Zagrebu…“ i nastavlja se: „Gužva je na trenutke bila nesnošljiva…“ Podcrtala sam riječ ogroman koja je preuzeta iz ruskoga jezika (rus. ogrómnyj) i označava nešto vrlo veliko, kao i sinonimna riječ golem koja je praslavenskoga podrijetla (prasl. *golěmъ – strus. golěmyj, stpolj. golemy). Norma hrvatskoga standardnog jezika daje prednost riječi golemzbog njezina praslavenskoga podrijetla i u uređenome bi je tekstu trebalo upotrebljavati umjesto riječi ogroman. U drugoj sam rečenici podcrtala riječ nesnošljiva zato što se taj pridjev upotrebljava u kontekstu koji podrazumijeva značenje riječi nesnosan. Naime, nesnošljiv podrazumijeva „onog koji ne podnosi tuđe mišljenje“, a nesnosan znači „onaj koji je teško podnošljiv“, dakle: gužva je na trenutke bila nesnosna, a netko će možda pokazati nesnošljivost prema onome koji je izrazio da mu je gužva bila nesnosna.

Glagol smjestiti

U isto se vrijeme na odjele bolnica, nažalost, „smještavaju pacijenti“ oboljeli od COVID-a. Glagol smjestiti ponajprije znači „postaviti koga, što na odgovarajuće mjesto“, a može se upotrijebiti i u prenesenom značenju „naći mjesto u društvu i sl.; zbrinuti (se), udomiti (se), ući u stan/kuću; zaposliti (se)“ ili „podmetnuti, podvaliti kome tako da ta osoba ispadne krivac za što“. Glagol ima i svoj svršeni oblik – smjestiti i svoj nesvršeni oblik – smještati. Budući da se u spomenutom primjeru htjelo naglasiti da se pacijenti u nekom trajnijem vremenu smještaju na odjele, trebalo je upotrijebiti i pravilan nesvršeni oblik glagola smještati u 3. licu množine koji glasi oni (pacijenti)sesmještaju, a ne smještavaju. Prema tome umjesto Na odjele se smještavaju pacijenti oboljeli od COVID-a. > Na odjele se smještaju pacijenti oboljeli od COVID-a. ili umjesto Pacijente se nakon anestezije smještava u sobu za buđenje. > Pacijente se nakon anestezije smješta u sobu za buđenje.

O glagolskome vidu često ovisi i piše li se taj glagol s ije ili je, e, i. Najčešće se svršeni glagoli pišu s kratkim jatom je, e ili i, a nesvršeni s dugim jatom ije.

Evo u tablici nekoliko primjera.

SVRŠENI GLAGOLI	NESVRŠENI GLAGOLI
dospjeti	dospijevati
preletjeti	prelijetati
proliti	prolijevati
leći	lijegati

Treba još napomenuti kako se glagol smještati piše s je, zato što se glagoli koji u osnovi imaju riječi mjesto,mjera,sjesti i sjena uvijek pišu s je, prema tome piše se: namjestiti, premjestiti, izmjeriti, premjeriti, nasjesti, presjesti, zasjeniti...

 

Cjepivo, cijepiti, cijepljen…

Evo još malo primjera pisanja odraza jata. Primjer je preuzet s jedne stručne stranice i odličan je zato što se u jednoj rečenici pojavljuje nekoliko oblika riječi vezanih uz cjepivo i cijepiti. U tablici možete vidjeti još primjera vezanih uz spomenute riječi, a koje se drugačije pišu s obzirom na svoj oblik i vrstu kojoj pripadaju.

„Na temelju dosadašnjeg iskustva s terapeutskim mRNA cjepivima i kandidatima za profilaktičko mRNA cjepivo (gripa, bjesnoća, chikungunya, zika) poznato je da mRNA ne ulazi u stanične jezgre cijepljene osobe…“

Procijepiti ili cijepiti

Zanimljivo stručno pitanje predstavlja i osobito aktualan oblik glagola procijepiti koji se učestalo pojavljuje u svim medijima i struci.

U medijima se pojavila i ova vijest:

DANAS počinje masovnije cijepljenje u Gradu Zagrebu, u njihovoj organizaciji, a u utorak HZJZ u vlastitoj organizaciji postavlja punkt na Mihaljevcu gdje će procijepiti od 600 do 900 starijih od 65. (…)

Riječ je o glagolu procijepiti koji je tvoren dodavanjem prefiksa pro- na glagol cijepiti. Glagol cijepiti dvovidni je glagol što znači da on pokriva značenje i svršenoga i nesvršenoga glagola. Takvi su glagoli npr. telefonirati, večerati, ručati i dr. Zato što pokriva oba značenja, od njega se ne tvori svršeni oblik dodavanjem prefiksa kao što je to slučaj u drugih glagola npr. pisati – napisati, gledati – pogledati i sl. U hrvatskome standardnom jeziku postoji oblik glagola procijepiti, ali u potpuno drugom značenju: „nožem, uporabom snage i sl. učiniti da što dobije pukotinu po dužini i djelomično podijeli cjelinu na dva dijela; poderati“. Prema tome, trebalo bi u struci pravilno upotrebljavati ovaj oblik glagola u skladu s njegovim normativnim značenjem, pa ako se želi reći da će se kome dati ili davati cjepivo i tako ga učiniti/činiti otpornim na kakvu bolest [~ protiv COVID-19], treba upotrijebiti pravilan (dvovidan) oblik glagola koji glasi cijepiti.

NEPRAVILNO	PRAVILNO	OBJAŠNJENJE
kreće u značenju „početi, započeti, pokrenuti“	počinje, započinje, pokreće se	Pravilno je glagol kretati (se) upotrebljavati u značenju „uputiti se, odlaziti s nekog mjesta“, a ne ga upotrebljavati umjesto glagola započeti/početi/pokrenuti koji znače „početi, pokrenuti“.
ogroman/ogromna/ogromno	golem/golema/golemo	Pridjevgolem praslavenskoga je podrijetla (prasl. *golěmъ – strus. golěmyj, stpolj. golemy), pridjev ogroman ruskoga (rus. ogrómnyj).
nesnošljiv u značenju „onaj koji je teško podnošljiv“	nesnosan znači „onaj koji je teško podnošljiv“	Pridjev nesnosan znači „onaj koji je teško podnošljiv“, a nesnošljiv „koji nema sposobnost da prihvati drugoga, netolerantan, netrpeljiv“.
smještavati	smještati	Pravilna tvorba nesvršenog glagola.
smiještati	smještati	Glagoli koji u osnovi imaju riječi mjesto, mjera, sjesti i sjena uvijek se pišu s je, npr. namjestiti, premjestiti, izmjeriti, premjeriti, nasjesti, presjesti, zasjeniti i dr.
cijepivo	cjepivo	Pravilan odraz ‘jata’.
cjepiti	cijepiti	Pravilan odraz ‘jata’.
cjepljenje	cijepljenje	Pravilan odraz ‘jata’.
cjepljen/cjepljena/cjepljeno	cijepljen/cijepljena/cijepljeno	Pravilan odraz ‘jata’.
procijepiti	cijepiti	Pravilan odraz ‘jata’.

 

Jezično zanimljive dvojbe: destinacija/odredište; crveniti/crvenjeti; fizički/tjelesni kontakt; socijalna distanca; društvena distanciranost…

Na početku promotrite ove rečenice koje sam pronašla u vijestima koje su bile objavljene u našim medijima i pokušajte razlučiti zašto sam podebljala određene riječi. Vjerujem da ste se i sami čitajući ili slušajući vijesti znali upravo za ove primjere zapitati: Je li pravilno…?

Primjeri:

• Kraj sezone bliži se kraju i prije nego što se očekivalo jer sve je manje onih kojima smo sigurna, zelena destinacija.
• Ali možemo reći da, ako govorimo o hotelskom smještaju, mi smo do prije korona-krize bili relativno skupo odredište kada se usporedimo s drugim mediteranskim odredištima.
• Poduža lista zemalja koje su nas zacrvenile, u crveno su bacile i nautički turizam.
• Požega se zacrvenila!
• Obrada osobnih podataka klijenata u uslužnim djelatnostima koje uvjetuju fizički kontakt, vezano uz revitalizaciju djelatnosti i mjere suzbijanja virusa COVID-19.
• Bliski kontakt s oboljelim od zarazne bolesti definiramo kada osoba koja brine o bolesniku (uključujući zdravstveno osoblje i ukućane oboljele osobe), ili ima sličan blizak tjelesni kontakt s bolesnikom.
• Pravilo o dva metra razmaka temelji se na zastarjelim spoznajama i to nije ispravan način za provođenje socijalne distance, smatraju znanstvenici s britanskog Oxforda i američkog MIT-a.
• Kako obići muzeje dok traje društvena distanciranostzbog koronavirusa?
• NE dirajte oči, nos i usta rukama!
• Slušat ću sa slušalicama. Slušat ću sa svojim ušima.