Glasovi

Možemo reći da u pravopisu hrvatskoga jezika postoje područja kojima se teže ovladava i u kojima su pogreške česte. Ako nismo ovladali tim područjima, zasigurno se može reći kako nismo stekli jezičnu kompetenciju. Budući da se kompetencija sastoji i od vještina kojima se ovladava vježbanjem, ne treba odustati od uvježbavanja tih sadržaja tijekom cijeloga života. Zato ćemo posebna poglavlja u knjizi posvetiti pisanju glasova č i ć te ije/je/e/i, odnosno o pisanju refleksa glasa jat.

Pisanje glasova č i ć

Zamjena č i ć može uzrokovati promjenu značenja riječi, npr. imenica vraćanje (‘ići na mjesto odakle smo krenuli’)može postati vračanje (‘čaranje’), imenica kroćenje (‘pripitomljavanje’) može postati kročenje (‘kretati se korak po korak’), imenica spavačica (‘žena koja spava’) može postati spavaćica (‘odjevni predmet u kojem se spava’).

U imenica vraćanje i vračanje rjeđe će dolaziti do zamjene značenja jer se te riječi razlikuju po naglasku, vrȁćanje (‘ići na mjesto odakle smo krenuli’): vráčanje (‘čaranje’), a riječ dobiva svoj smisao i s obzirom na kontekst u kojem se upotrebljava. To najbolje možemo uočiti u sljedećem primjeru.

Nešto o vraćanju

Veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor napisao je esej „Nešto o vraćanju“ u kojem raspravlja o tome treba li se pjesnik u zrelijim godinama u pisanju vraćati na teme o kojima je pisao u mladosti. U eseju je, dakle, riječ o vraćanju, a ne o vračanju.

U nekim se riječima hrvatskoga jezika javlja suglasnik č, a u nekima suglasnik ć. Suglasnici č i ć jesu nezvučni, što znači da prilikom njihova izgovora glasnice ne titraju pa ih možemo izgovarati šapćući. Zvučni par suglasnika č je dž, a suglasnika ć je đ.

Iako nam se može činiti da u hrvatskome standardnom jeziku imamo velik broj riječi s tim glasovima i da se često kolebamo prilikom njihova zapisivanja, istraživanja su pokazala kako su suglasnici č, ć, dž, đ u hrvatskome jeziku vrlo rijetki (učestalost pojavljivanja svakoga od njih je oko 1 %), što znači da je riječi u kojima se oni javljaju u hrvatskome jeziku vrlo malo. Baš zato što ih je malo, i s obzirom na to da se prilikom zapisivanja riječi koje sadrže neki od tih glasova najčešće ne možemo osloniti na pravila, najbolje je izdvojiti riječi u kojima učestalo griješimo prilikom njihova zapisivanja i jednostavno ih naučiti napamet.

Na nastavi studentima savjetujem da tijekom akademske godine bilježe riječi u kojima su pogriješili prilikom pisanja ili nisu bili sigurni kako ih pravilno napisati, a onda na kraju godine analiziramo koje su to bile riječi i koliko ih je bilo. Svake se godine studenti iznenade kako najčešće griješe u samo dvadesetak riječi koje se stalno ponavljaju. Uvijek misle kako je tih riječi puno više. To je pokazatelj kako treba osvijestiti jezik kojim se služimo i onda svjesno nastojati ispraviti jezične pogreške koje uzastopno činimo u pisanoj, ali i govorenoj komunikaciji.

Riječi u čijem se pisanju
glasova č i ć često griješi

1. budučnost, mačuhica, mogučnosti, lišče, osječa, osvečuje, pomoč, proči, vračala, doči, drveče, vočki, vrtič, zadačnica, zadača, moči (‘imati mogućnost’), osječa, osječala, osječaj, kuča, kučica, kučerak, ču, če, čemo, čete, neče, nečemo, večina, več, prihvača, srečom

Pravilno je:budućnost, maćuhica, mogućnosti, lišće, osjeća, osvećuje, pomoć, proći, vraćala (‘išla na mjesto odakle je krenula’), doći, drveće, voćki, vrtić, zadaćnica, zadaća, moći, osjeća, osjećala, osjećaj, kuća, kućica, kućerak, ću, će, ćemo, ćete, neće, nećemo, većina, već, prihvaća, srećom

2. mući, lijećnik, oćiju, potjeće, svećano, ućim, naućili, ućionici, poćeli

Pravilno je:muči, liječnik, očiju, potječe, svečano, učim, naučili, učionici, počeli

 

Češće se griješi kada, u skladu s pravopisnom normom, treba napisati grafem ć, nego u pisanju riječi u kojima treba napisati grafem č.

Pravila vezana uz pisanje glasova č i ć

Postoje pravila koja nam mogu pomoći u nekim slučajevima prilikom pisanja tih grafema.

Suglasnik č javlja se u oblicima riječi prema osnovnim suglasnicima k i c, npr. od oblika junaku vokativu nastaje oblik junače, od zec – zeče, od starac – starče, od otac – oče, od ptica – ptičar od djeca – dječurlija.

Suglasnik č javlja se u kajkavskim vlastitim imenima, npr. Medveščak, Peščenica, Začretje.

Suglasnik ć javlja se u oblicima riječi prema osnovnim suglasnicima t i đ, npr. od oblika radostu instrumentalu nastaje oblik radošću, od brat – braća, od kretati – krećem, od zaštititi – zaštićen.

Najveći broj hrvatskih prezimena završava na -ić, na -ović i -ević.

Pisanje glasova ije/je/e/i

U nekim se riječima hrvatskoga standardnog jezika glas ě (jat)ostvaruje kao -ije, u nekima kao -je, -e, a u nekima kao -i. Kod riječi čije je osnovno značenje isto (koje imaju isti korijen) ě (jat) se može ostvariti u istom obliku (uvijek u obliku -ije, -je, -e ili -i), ali se također u nekim riječima može javiti drugačiji refleks glasa ě (jat), ovisno o položaju na kojem se refleks glasa ě javlja npr.:

• izmijeniti, izmijenjen/izmjena
• namijeniti, namijenjen/namjena
• primijeniti, primijenjen/primjena
• promijeniti, promijenjen/promjena
• riješiti, riješen/rješavati, rješenje
• slijediti, slijeđenje/sljedeći (‘onaj koji je na redu’) – slijedeći (‘slijediti’), sljedbenik
• unaprijediti/unapređenje
• upotrijebiti, upotrijebljen/upotreba, upotrebljiv
• vrijednost, vrijedan/vrednovati, vrednota
• zahtijevati/zahtjev, zahtjevan, zahtjevnost
• dospjeti/dospijevati, dospijevanje
• liti/lijevati, lijevanje
• predložiti/prijedlog
• prekoriti/prijekor
• prelaziti/prijelaz
• proliti/prolijevati, prolijevanje
• razumjeti/razumijevati, razumijevanje
• obavijestiti, obaviješten, obavijest/obavještavati

Ostvarivanje glasa ě (-ije, -je, -e, -i) može utjecati na promjenu značenja riječi. Imenica dio u genitivu jd. glasi dijela, a imenica djelo u genitivu jd. glasi djela pa u rečenici U jednom je dijelu (ili djelu) uočila brojne propuste. treba paziti na pravilno pisanje tih riječi.

Do razlike u značenju dolazi i u riječima: sjedi i sijedi, odjelu i odijelu. Npr. u rečenicama: Žena sjedi. i Žena sijedi.; Radio je u novom odjelu. i Radio je u novom odijelu.

Najbolje je naučiti riječi u kojima se oblik glasa ě (jat)javlja jer je tih riječi u svakodnevnoj komunikaciji relativno malo, ne više od stotinu.

Pravila vezana uz pisanje glasa ě

Postoje i neka praktična pravila koja mogu doprinijeti ovladavanju pravilnoga pisanja glasa ě.

Npr.:

1. pridjevi koji imaju -ije u pozitivu, u komparativu i superlativu uvijek imaju -je ili -e. Npr. od pozitiva lijep komparativ je ljepši, a superlativ najljepši, od pozitiva bijel komparativ je bjelji, a superlativ najbjelji, od pozitiva smiješan komparativ je smješniji, a superlativ najsmješniji

2. ako u osnovi riječi možemo uočiti riječi mjera, mjesto, sjesti, onda je oblik glasa ě -je, npr.

zamjeriti – zamjerati – zamjeranje, plinomjer, namjestiti – namještati – namještanje, zasjesti – zasjedati – zasjedanje, dvosjedi dr.

3. u glagolskim imenicama koje završavaju na -će piše se -ije, npr. dospijeće, umijeće, prispijeće

4. u oblicima glagola koji završavaju na -avati i -ivati piše se -je, npr. riješiti – rješavati, obavijestiti – obavještavati, dodijeliti – dodjeljivati, ocijeniti – ocjenjivati, razmijeniti – razmjenjivati.

U većini riječi hrvatskoga standardnog jezika refleks glasa ě je -ije. Ipak ima riječi u kojima je refleks glasa ě e i i, npr. ljeto i sliv.

Nužno je trajno ovladavanje jezičnim vještinama i ulaganje napora kako bi se ovladalo standardnim jezikom, a time i njegovom pravopisom normom.

Pisanje riječi iz stranih jezika

Jezik je temelj nacionalnoga identiteta

Nacionalni identitet podrazumijeva specifičnosti određenoga naroda koje povezuju njegove pripadnike, po kojima se jedan narod razlikuje od drugog, i po kojima je prepoznatljiv u zajednici drugih naroda. Jezik nekoga naroda temeljna je osobina nacionalnog identiteta. On mu omogućuje, uz sporazumijevanje s pripadnicima toga naroda u sadašnjosti, i sporazumijevanje sa sunarodnjacima u prošlosti i u budućnosti.

Kako bi se prostor neke države komunikacijski objedinio, najčešće zbog gospodarskih, vjerskih, političkih, kulturnih i drugih razloga, nastaje potreba za oblikovanjem jedinstvenoga, zajedničkoga, standardnoga jezika. On je upravo zbog tih svojim osobina u odnosu na druge idiome najprošireniji i najneutralniji i kao takav sredstvo javne komunikacije u nekoj široj jezičnoj zajednici. Standardni jezik može izvršavati svoju funkciju jedino ako se strogo i funkcionalno normira. Norma osigurava stabilnost i kontinuitet standardnoga jezika jer bi se pod utjecajem spontanoga jezičnog razvoja i lokalnih idioma stvorila raznolikost koja bi štetila komunikaciji u prostoru i vremenu na nekom području. Opću jezičnu normu čini skup pravila s pomoću kojih se izdvajaju (normiraju) jezične osobine koje se u određenoj zajednici smatraju poželjnim i uzornim, tj. određuje se koji se od jezičnih elemenata koji postoje u sustavu određenoga jezika smatraju pravilnima i, prema tome, potrebnima jeziku kao standardu, a koji elementi ne smatraju. Normiranje se provodi svjesno i sustavno s pomoću normativnih (preskriptivnih) priručnika (gramatike, pravopisa, pravogovornoga priručnika i rječnika).

Prilagodba stranih riječi hrvatskome jezičnom sustavu

Morfološka (oblikotvorna) prilagodba riječi preuzetih iz stranih jezika

Iz drugih su jezika u hrvatski primljene mnoge riječi. Pritom su se mnoge prilagodile hrvatskome jeziku. Nerijetko se u komunikaciji pojavljuju dva ili čak i više oblika jedne riječi, pa je potrebno provjeriti koji je od tih oblika usklađen s normom hrvatskoga standardnog jezika. Imenice koje su u hrvatski došle iz latinskoga i grčkoga jezika prilagodile su se sustavu hrvatskoga jezika. Promotrimo imenice specijalist i okulist u ovim rečenicama:

„Treba otići specijalistu opće medicine.“

„Treba otići specijalisti opće medicine.“

„Okulist mi je preporučio da nosim naočale.“

„Okulista je obavio detaljan pregled očiju.“

Usporedimo:

PRAVILNO: N specijalist G specijalista D specijalistu A specijalista V specijaliste L (o) specijalistu I (sa) specijalistom

NEPRAVILNO: N specijalista G specijaliste D specijalisti A specijalistu V specijalisto L (o) specijalisti I (sa) specijalistom

PRAVILNO: N okulist G okulista D okulistu A okulista V okuliste L (o) okulistu I (s) okulistom

NEPRAVILNO: N okulista G okuliste D okulisti A okulistu V okulisto L (o) okulisti I (s) okulistom

Pravilno je da se imenice koje znače mušku osobu, a koje su u hrvatski došle iz latinskoga i grčkoga jezika, u hrvatskome upotrebljavaju bez nastavka -a i da se po padežima mijenjaju kao imenice muškoga roda (u pravilnoj sklonidbi možemo si pomoći tako da umjesto imenice specijalist ili okulist upotrijebimo neku drugu imenicu u muškome rodu poput imenice muž,dječak, starac, koje imaju istu sklonidbu u svim padežima osim u vokativu /V mužu, dječače, starče/).

Značenjska prilagodba riječi preuzetih iz stranih jezika

Strane riječi, kad god je to moguće, treba zamijeniti hrvatskim riječima, pritom pazeći na njihovo značenje. Tako pojam outcome treba zamijeniti hrvatskom riječju ishod (npr. ishod liječenja). Statistički pojam odds (izgledi) kao i pojam odds ratio (omjer izgleda) nerijetko se pogrešno prevodi kao vjerojatnost (engl. probability), a to su dva odvojena pojma s obzirom na kontekst. Također se često prevodi i kao prilika/šansa (šansa – fr. chance > prilika) iako ima ponešto drugačije značenje. Prilika znači povoljan trenutak, zgoda, prigoda, povod. Statistički naziv survival analysis u praksi se prevodi dvojako – kao analiza preživljenja / raščlamba preživljenja ili kao analiza doživljenja / raščlamba doživljenja, pa se prema tome prevodi i naziv survival curve kao krivulja preživljenja ili krivulja doživljenja. Značenja tih pojmova su različita: preživjeti znači ostati živ u situaciji kad je život ugrožen [preživjeti rat]; podnijeti, izdržati, pretrpjeti [preživjeti i to], a doživjeti znači živ dočekati kakav događaj [doživjeti let na Mjesec],živ dočekati neke godine, očuvati život do nekog vremena ili svoje dobi. Ta grana statistike uključuje modeliranje podataka o vremenu do događaja, dakle na jednoj je strani početak, a na drugoj sam događaj (smrt, početak menstruacije i sl.). Raščlamba / analiza pokušava odgovoriti na pitanja kao što je pitanje: koliki je udio populacije koja će doživjeti određeno vrijeme? Dakle, za raščlambu/analizu bitno je doživjeti događaj, a ne ga preživjeti. Značenjska različitost se može uočiti i u ovim rečenicama: Baka je doživjela stotu. ili Baka je preživjela stotu.

Tvorbena prilagodba riječi preuzetih iz stranih jezika

Umjesto imeničkih složenica bez spojnika –o– pravilno je upotrijebiti pridjev i imenicu u odgovarajućem padežu. Npr. umjesto imeničkih složenica bez spojnika –o– tenis-klub, internet-bankarstvo, vaterpolo-utakmica, test-vozilo pravilno je naziv tvoriti kao spoj pridjeva i imenice, dakle pravilno je teniski klub, internetsko bankarstvo, vaterpolska utakmica, testno vozilo. Prema tome i laser akupunkturu treba tvoriti prema pravilima hrvatskoga standardnog jezika i sklanjati, pa pravilan oblik toga naziva glasi: laserska akupunktura. Isti je slučaj i s polusloženicom balon-kateter čiji standardni oblik glasi balonski kateter ili taj pojam možemo izreći opisno: kateter s balonom.

Radi preglednosti, svi se primjeri nalaze u ovoj tablici.

PRIMJER	PRAVILNO	NEPRAVILNO
specijalista	N specijalist G specijalista D specijalistu A specijalista V specijaliste L (o) specijalistu I (sa) specijalistom	N specijalista G specijaliste D specijalisti A specijalistu V specijalisto L (o) specijalisti I (sa) specijalistom
okulista	N okulist G okulista D okulistu A okulista V okuliste L (o) okulistu I (s) okulistom	N okulista G okuliste D okulisti A okulistu V okulisto L (o) okulisti I (s) okulistom
outcome	ishod / ishod liječenja
odds / odds ratio	izgledi / omjer izgleda	vjerojatnost (engl. probability) prilika / šansa
survival analysis	raščlamba/analiza doživljenja	raščlamba/analiza preživljenja
survival curve	krivulja doživljenja	krivulja preživljenja
tenis-klub, internet-bankarstvo, vaterpolo-utakmica, test-vozilo	teniski klub, internetsko bankarstvo, vaterpolska utakmica, testno vozilo
laser akupunktura	laserska akupunktura
balon-kateter	balonski kateter / kateter s balonom

 

Ah, te riječi stranoga podrijetla!

U nazivljima raznih djelatnosti, struka i znanstvenih disciplina često se upotrebljavaju riječi stranoga podrijetla. Jezične se jedinice iz drugih jezika posuđuju zbog unutarjezičnih i izvanjezičnih razloga. Unutarjezični razlozi nastaju kada hrvatski jezik nema vlastite riječi kojima bi imenovao pojedine pojmove ili kada značenje najbližih hrvatskih riječi ne odgovara značenju riječi posuđenih iz stranih jezika, a izvanjezični kada postoji znanstvena, tehnička, politička, kulturna ili gospodarska veza između govornika različitih jezika ili zemljopisni dodir dvaju jezičnih područja.

U medicinskom nazivlju postoji cijelo mnoštvo riječi i izraza latinskoga i grčkoga podrijetla, o čemu u knjizi dosta govorimo. U ovom ćemo poglavlju govoriti o nekoliko riječi stranoga podrijetla koje se upotrebljavaju u medicini i srodnim područjima, a u kojima se u upotrebi griješi ili za koje postoji hrvatska riječ koja potpuno značenjski može zamijeniti stranu riječ, a nerijetko se to u upotrebi ne događa, nego se i dalje koristi strana riječ.

Prilagodba riječi preuzetih iz stranih jezika

Poznavanje hrvatskoga jezika dokazuje se pravilnim govorenjem i pravilnim pisanjem riječi hrvatskoga jezika kojima pripadaju i riječi stranoga podrijetla. One su se sustavu hrvatskoga jezika prilagodile u različitim stupnjevima. Tako usvojenicama nazivamo riječi podrijetlom iz stranih jezika koje su se hrvatskome sustavu prilagodile fonološki, morfološki, značenjski te ih govornici hrvatskoga jezika više ne doživljavaju kao strane riječi. Takve su riječi npr. boja, čarapa, breskva, čaj, šunka i sl. Riječi koje se ni nakon prilagodbe nekom od svojih značajki ne uklapaju u hrvatski standardni jezik zovu se posuđenice, npr.sako, kakao i sl., a riječi koje se nisu ni na jednoj jezičnoj razini prilagodile hrvatskome jeziku i zato i dalje ostaju tuđe govornicima hrvatskoga jezika nazivamo tuđicama. Njih zbog njihove neprilagođenosti sustavu hrvatskoga jezika pišemo kosim slovima, npr. attachment, café, catering, wellness…

Zašto se griješi u govorenju i pisanju riječi iz stranih jezika?

Izostavljanje glasova

Pogreške u govorenju i pisanju, osobito podrijetlom stranih riječi, možda nastaju najviše zbog nepoznavanja pravilnog oblika riječi, ali pogreške se mogu javiti i zbog brzine u govoru uslijed koje dolazi do nenamjernog ispuštanja glasova. Naravno, pogreške u govorenju posredno utječu i na pogreške u pisanju jer pogrešno izgovorena riječ kod onih koji je slušaju utječe i na to da pomisle da se ta riječ tako i piše. Tako se zna dogoditi da se u govoru ispusti koji samoglasnik u riječi, pa umjesto pravilnoga oblika riječi poput riječi organizacija, apoteka, orijentacija, u govoru možemo čuti nepravilne oblike riječi u kojima je ispušten neki samoglasnik – organzacija, apteka, orjentacija. Ispuštanje samoglasnika prilikom izgovaranja nekih riječi obilježje je štokavskih govora pa se takve pogreške javljaju i zato što govornik nije osvijestio činjenicu da se izgovor riječi razlikuje u standardnome jeziku od njegova mjesnoga govora. Nekada dolazi do ispuštanja suglasnika, pa umjesto ekscelencija, delinkvent možemo čuti ili pročitati ekselencija, delikvent.

Riječ injekcija

Riječju injekcija (od latinskog inicere: uvesti unutra, staviti u) u medicini se ponajprije imenuje ubrizgavanje tekućine u tijelo s pomoću posebne štrcaljke i šuplje igle, a ista riječ označuje i pojačan dotok krvi s proširenjem malih krvnih žila kod nekih oblika upale, napose upale spojnice oka (konjunktivalna injekcija). U govoru se pojavljuju tri načina izgovora te riječi – [in-jekcija], [injekcija] i [inekcija].

Budući da je riječ o dvama različitim latinskim morfemima od kojih se tvori ta riječ: in (n) i icio, tj. icere (j), tu bi riječ najbolje bilo izgovarati kao spoj dvaju morfema: [in-jekcija]. Dakle, nije riječ o jednom dvoslovu nj, nego o dva slova/glasa n i j. Na isti način n i j u riječi (iako je ovdje riječ o izvorno hrvatskim morfemima) izvanjezični nećemo čitati kao glas nj ili glasove d i ž u riječi nadživjeti nećemo u izgovoru spajati u dvoglas dž. Do takva različita načina izgovora riječi u kojima se javlja spoj dvaju glasova dvaju morfema (prefiksa i riječi) koji bi mogli tvoriti jedan glas (dvoslov) dolazi i zato što norma hrvatskoga jezika nije određena u tome dijelu. Hrvatskome standardnom jeziku još uvijek nedostaje sustavan pravogovorni priručnik koji je sastavni dio svake jezične norme, tako da se govornici hrvatskoga jezika u tome dijelu služe priručnicima poput rječnika i gramatike u kojima mogu pronaći naglašene riječi i njihove oblike, ali to nije sustavan opis pravogovorne norme hrvatskoga standardnoga jezika! Zato se u upotrebi pojavljuje dvojak izgovor takvih riječi – u nekim se riječima ta dva glasa izgovaraju kao jedan, na primjer uz izgovor [injekcija] u komunikaciji možemo čuti [konjunktivitis], [konjugacija], ali i kao dva glasa u riječima: [in-junktiv], [kon-jekcija], [kon-jugata]. Na isti je način tvorena i riječ infuzija (lat. infusio: ulijevanje), kao spoj dvaju latinskih morfema in i fusionem, kojom se u medicini imenuje unošenje velike količine tekućine (fiziološke otopine, otopine glukoze i dr.) u bolesnikov organizam, ali u njezinu izgovoru ne dolazi do različitih realizacija zato što spoj n i f u hrvatskome ne tvori jedan glas/dvoslov nf.

Nepravilna tvorba hrvatske
inačice riječi

Od latinske riječi bacillum (štapić) gubljenjem latinskoga nastavka -um nastao je hrvatski oblik bacil kojim se imenuje jednostanično živo biće, ravna ili lagano savijena bakterija štapićasta ili cilindrična oblika s ravnim, zaobljenim ili šiljastim krajevima. Od riječi bacil stvoreni su pridjevi bacilni i bacilaran. Vjerojatno dovođenjem u vezu riječi bacil, u kojoj glasa k nema, s riječju bakterija u kojoj se glas k javlja, nastao je kombiniran nepravilan oblik bakcil. Oblik bakcil nije, dakle, pravilan jer izvorna latinska riječ glasi bacillum, a ne bakcillum. Znači, pravilan je samo oblik bacil.

NEPRAVILNO	PRAVILNO
organzacija, apteka, orijentacija	organizacija, apoteka, orijentacija
ekselencija, delikvent	ekscelencija, delinkvent
bakcil, bakcilni i bakcilaran	bacil, bacilni i bacilaran
Redovita fizikalna aktivnost važan je čimbenik u prevenciji bolesti. fizička medicina i rehabilitacij	Redovita fizička (tjelesna) aktivnost važan je čimbenik u prevenciji bolesti. fizikalna medicina i rehabilitacija fizički „tjelesni“, fizikalni „koji se odnosi na fiziku“
strukturalni izomer strukturalni fondovi strukturalni funkcionalizam strukturna lingvistika	strukturni izomer strukturni fondovi strukturni funkcionalizam strukturalna lingvistika strukturni „koji se odnosi na strukturu“, strukturalan „koji se temelji na načelima strukturalizma“
injekcija [injekcija], [inekcija]	[in-jekcija]
konjunktivalna injekcija [konjunktivna injekcija]	konjunktivalna injekcija [kon-junktivna in-jekcija]
[kon-junktivitis]	[konjunktivitis]
[kon-jugacija]	[konjugacija]
izvanjezični [izvanjezični]	[izvan-jezični]
nadživjeti [nadživjeti]	[nad-živjeti]
injunktiv [injunktiv]	[in-junktiv]
konjekcija [konjekcija]	[kon-jekcija]
konjugata [konjugata]	[kon-jugata]
obol „veliki doprinos“	obol „mali doprinos“
alternativa „druga alternativa“	alternativa „druga mogućnost“
cirka oko	oko/približno
posthuman	postuman, posmrtan
najminimalniji, najmaksimalniji, najoptimalniji	minimalan, maksimalan, optimalan > najmanji, najveći i najbolji/najpovoljniji

 

Ako već posuđujemo riječ iz stranoga jezika, treba posuditi samo osnovnu stranu riječ, a ne cijelu njezinu porodicu. Ostale se riječi iz nje izvode (npr. bakterija – bakterijski, a ne bakterijalan), osim ako je došlo do značenjskoga razilaženja, npr. fizički „tjelesni“, fizikalni „koji se odnosi na fiziku“, strukturni „koji se odnosi na strukturu“, strukturalan „koji se temelji na načelima strukturalizma“.

Strane riječi koje hrvatskome jeziku nisu potrebne, pa ni u prilagođenom obliku, jer imamo hrvatske riječi za iste sadržaje, trebamo upotrebljavati što rjeđe i tek kad smo sigurni da znamo njihov pravi oblik i njihovo značenje, kako se ne bi dogodilo da želimo reći jedno, a kažemo nešto posve drugo. Najbolje je upotrijebiti hrvatsku riječ gdje god je to moguće, a prilikom uporabe stranih riječi treba osobito paziti na njihovo značenje. Prema tome, treba paziti na to da riječ obol znači „malen doprinos“, da riječ alternativa znači „druga mogućnost“, pa nije pravilno reći „druga alternativa“, da pleonazam cirka oko treba zamijeniti hrvatskom riječju približno ilioko, da umjesto nepravilnoga oblika posthuman treba upotrijebiti stranu riječ u pravilnu obliku postuman, a još ju je bolje zamijeniti hrvatskom riječju posmrtan, a da za minimalan, maksimalan i optimalan imamo izvrsne hrvatske zamjene najmanji, najveći i najbolji/najpovoljniji.

Strane riječi u stručnim
objavama u medijima

U hrvatskim se medijima nerijetko može čuti velik broj riječi koje ne pripadaju hrvatskome jeziku. Vjerojatno je više toga utjecalo na to da se te riječi rašire u hrvatskome medijskom prostoru iako za sve njih u hrvatskome postoje odgovarajuće zamjene koje potpuno značenjski pokrivaju to područje. Štoviše, nerijetko za njih hrvatski jezični sustav nudi i više riječi koje u hrvatskome treba rabiti u skladu s finom značenjskom razlikom koja među njima postoji.

Radi bolje preglednosti, u tablici je naveden dio riječi koje često možemo čuti u hrvatskim medijima.

NEPRAVILNI OBLICI	PRAVILNI OBLICI	OBJAŠNJENJE
COVID 19, COVID-a 19, COVID-u 19…	COVID-19 (oblik ostaje isti u svim padežima)	iza pokrate ide spojnica, pa broj, tako da taj spoj čini cjelinu, i kao takav se ne sklanja
desiti se	dogoditi se	desiti se dolazi iz praslavenskoga i u tome je obliku preuzeta u srpski; u hrvatskome jeziku u istome značenju treba rabiti izraz dogoditi se
minut, sekund	minuta, sekunda	minut i sekund (muški rod) su riječi koje pripadaju srpskome jeziku; u hrvatskome jeziku su to riječi ženskoga roda i glase minuta i sekunda
obezbijediti	osigurati, učvrstiti (se)	glagol obezbijediti dolazi iz ruskoga jezika i iz njega je došla u srpski; u hrvatskome jeziku u istome značenju rabimo riječi osigurati, učvrstiti (se)
obznaniti	priopćiti, objaviti, razglasiti, reći, kazati što kome, upoznati koga s čim	glagol obznaniti i imenica obznana dio su srpskoga jezičnoga sustava; hrvatski jezik ima više riječi (priopćiti, objaviti, razglasiti, reći, kazati što kome, upoznati koga s čim) koje treba rabiti umjesto riječi obznaniti / obznana u skladu s njihovim finim značenjskim nijansama
postepeno	postupno	prilog postepeno, kao i imenica stepen koja je u osnovi toga priloga, pripada srpskome jeziku; u hrvatskome jeziku treba rabiti prilog postupno i imenicu stupanj
predostrožnost	oprez	predostrožnost dolazi iz ruskoga i iz njega je ušla u sustav srpskoga jezika; u hrvatskome u istom značenju rabimo riječ oprez
van- (prefiks)	izvan-	prefiks van- u hrvatskome se jeziku zamjenjuje prefiksom izvan-, npr. izvantjelesni, izvanmaternični, izvanstanični, izvanjezični…
virtuelan	virtualan	oblik pridjeva virtuelan dolazi iz jezika posrednika (njem. aktuell i fr. actuel), a u slučaju da je to riječ koja je podrijetlom iz klasičnih jezika (u ovom slučaju iz latinskoga), u hrvatskome jeziku prednost dajemo obliku riječi koji nastaje izravno iz klasičnoga jezika, dakle, norma hrvatskoga standardnog jezika prednost daje oblicima virtualan, aktualan, manualan, vizualan…

Dakle, hrvatski jezik potpuno svojim leksičkim bogatstvom pokriva sva područja komunikacije i ne treba posezati za stranim riječima ako za njima nema valjane potrebe.

Medicinski nazivi podrijetlom iz latinskoga i grčkoga jezika

Tema je ovoga poglavlja pisanje riječi iz stranih jezika, posebno posuđenica iz latinskoga i grčkoga jezika, nekih latinskih i grčkih naziva i imena u hrvatskome jeziku koji se koriste u medicini.

Iako se u novom tisućljeću dosta pisalo o medicinskome nazivlju, jer je standardizacija medicinskoga nazivlja jedan od temelja medicinske struke i komunikacije, i dalje je neophodna suradnja i zalaganje stručnjaka iz medicine i lingvistike u izradi jedinstvenoga stručnog i znanstvenoga nazivlja. Medicinski nazivi podrijetlom iz latinskoga i grčkoga jezika imaju međunarodnu važnost, ali ne treba zaboraviti da se usporedno razvijala i terminologija na narodnim jezicima koja također ima veliku važnost u medicini. U proteklih je petnaestak godina izdano i nekoliko rječnika iz toga područja poput Rječnika latinskoga i hrvatskoga medicinskog nazivlja Vladimira Loknara (Medicinska naklada d.o.o., 2004.) i Enciklopedijskoga rječnika humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2006.) i drugih.

Krenut ćemo od osnovnoga pravopisnog pravila pisanja riječi i sveza riječi koje kaže da se riječi i sveze riječi iz stranih jezika pišu ovisno o stupnju njihove prilagođenosti hrvatskomu jeziku.

Tako se latinski nazivi živih bića: Homo sapiens (čovjek), Felis silvestris (divlja mačka), Lumbricus terrestris (kišna glista), Daucus carota (mrkva), Fragaria vesca (šumska jagoda) i sl., pišu izvorno, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega su preuzete, i to kosim slovima (ili se stavljaju u navodnike) jer se ne uklapaju u glasovni sastav hrvatskoga jezika. Takvi se latinski nazivi i imena u hrvatskome tekstu pišu velikim početnim slovom i ne sklanjaju pa ćemo napisati: Proveli smo opsežna istraživanja na Homo sapiens.

Za razliku od latinskih naziva živih bića, koji se pišu izvorno, nazivi se mjernih jedinica, npr. amper, džul, farad, gram, hektar, henri, herc, inč, kilogram, kubik, kulon, litra, metar, om, vat itd. i nazivi kemijskih elemenata, npr. ajnštajnij (od lat. einsteinium), arsen (od lat. arsenicum), bor (od lat. bor), pišu fonetizirano, odnosno prilagođeno hrvatskomu jeziku. Tako se pišu i posuđenice i njihove izvedenice koje su se ustalile u hrvatskome jeziku, primjerice apneja, laboratorij, menadžer, zatim pridjevi izvedeni iz tih imenica: apnejski, laboratorijski, menadžerski, tvorenice od stranih imena osim posvojnih pridjeva: darvinist, fulbrajtovka, humboltovac; darvinizam, kao i odnosni pridjevi izvedeni iz imena: donkihotovski, šekspirovski, vangogovski.

Ako iz odnosnoga pridjeva nije jasno od kojega je imena izveden, može se u osnovi odnosnoga pridjeva zadržati i izvorni zapis imena do tvorbene granice, npr.: Breughel – breughelovski, Heimlich – heimlichov, O’Neill – oneillovski, Saint-Exupéry – saintexupéryjevski.

U posuđenicama iz latinskoga jezika prefiksi ab-, ob-, sub- zbog jednačenja po zvučnosti ispred p, t, k, s, š, č, ć, c, h, f (bezvučnih suglasnika) pišu se kao ap-, op-, sup-: apsces, apsolut, apsolvent; opservacija, opservatorij, opsesija, opskurnost, opstipacija, opstrukcija; supkategorija, supkultura, supkutani, supskripcija, supstandard, supstantiv, supstitucija, supstrat, suptropski i dr. U svim ostalim slučajevima ostaju u obliku ab-, ob-, sub-: ablacija, odbukcija, subluksacij i dr. (Napomena: sub- se ne mijenja u sup- samo ispred bezvučnoga glasa p: subpapilaran, subperiodizacija, subpolaran!)

Treba osvijestiti činjenicu da riječi preuzete u hrvatski jezik iz latinskoga koje završavaju na –ium najčešće odbacuju taj završetak i dobivaju završetak -j te su muškoga roda, npr. latinske imenice auditorium ‘slušateljstvo’, laboratorium ‘prostor opremljen za primjenu znanstvenih istraživanja’, studium ‘pohađanje visokoga učilišta’ preuzimaju se kao auditorij, laboratorij, studij. Zadržavanje -um iza -j nije u skladu s pravilima prema kojima se latinske posuđenice prenose u hrvatski standardni jezik. Pogrešno je tako primjerice: akvarijum, aluminijum, kalijum, kriterijum, talijum, a pravilno je: akvarij, aluminij, kalij, kriterij, talij.

U vezi s tim je i tema poglavlja koje slijedi.

Kurikul, kurikulni, kurikulski…

S jezičnoga je stajališta posebno zanimljiv naziv koji se nalazi u svim kurikulnim dokumentima, a koji je preuzet u hrvatski jezik iz latinskoga – kurikulum. Budući da se u medicini upotrebljava velik broj riječi preuzetih iz latinskoga jezika, tako će ta tema biti temeljito objašnjena na nekoliko mjesta u ovoj knjizi.

Riječi i sveze riječi iz stranih jezika pišu se različito ovisno o stupnju njihove prilagođenosti hrvatskomu jeziku. Riječi iz stranih jezika mogu biti preuzete u hrvatski tekst bez prilagodbe, pa takve riječi nazivamo stranim riječima, a mogu biti više ili manje prilagođene hrvatskomu jezičnom sustavu, pa takve riječi nazivamo posuđenicama.

Strane se riječi, dakle one koje su u hrvatski jezik preuzete bez prilagodbe, pišu onako kako se pišu u jeziku iz kojega su preuzete. Prilikom pisanja označavaju se kosim slovima (kurzivom) kako bi se posebno označilo njihovo strano podrijetlo (npr. attachment, brainstorming, buffet, catering, wellness i dr.). To se pravilo odnosi i na pisanje sveza riječi preuzetih u izvornome obliku iz stranoga jezika, najčešće latinskoga ili engleskoga. Sveze riječi preuzete iz latinskoga jezika dio su stručnoga i znanstvenoga rječnika pa se kao takve najčešće upotrebljavaju u stručnim i znanstvenim tekstovima.

Evo nekih od njih:

• ad hoc – „za ovo“, za neposrednu upotrebu/funkciju, improvizacija
• ad rem – ravno na stvar
• conditio sine qua non – nužan uvjet (može se pojaviti i samo kao sine qua non)
• ibidem (ibid.) – na istome mjestu
• id est (i.e.) – to jest (tj.)
• idem – isto, jednako
• per se – za sebe
• sic (sic!) – točno tako kako jest (napisano)
• sui generis – svoje vrste, svojstven, osobit.

Valja upamtiti opće jezično načelo da u hrvatskome jeziku uvijek treba dati prednost hrvatskim riječima. Tako stranu riječ, kad god je to moguće, treba zamijeniti hrvatskom riječju ili svezom riječi: bypass – premosnica; donor – darivatelj (donor bubrega > donator bubrega > darivatelj bubrega, donor krvi > donator krvi > darivatelj krvi); pacemaker – srčani stimulator; attachment – privitak; bookmark – straničnik; printer – pisač; copyright – autorsko pravo; e-mail – e-pošta ili e-poruka ili e-adresa.

Posuđenice i njihove izvedenice pišu se prilagođeno hrvatskomu jeziku (fonetizirano) pa se tako piše: aluminij, apneja, laboratorij, menadžer, radijus, rezonancija, ureja, kao i pridjevi izvedeni iz imenica stranoga podrijetla, poput pridjeva menadžerski, paviljonski i dr.

No, vratimo se na naziv s početka ovoga teksta – na naziv kurikulum. Iako je o samom obliku riječi kurikulum jezikoslovna struka već na raznim službenim mjestima puno toga rekla i objasnila, a Hrvatskim pravopisom (Institut za hrvatski jezik, Zagreb, 2013., str. 142) i propisala da hrvatski jezik latinsku riječ curriculum treba prihvatiti i njome se koristiti isključivo u obliku kurikul, i dalje se bez opravdanih razloga u dokumentima Cjelovite kurikularne reforme upotrebljava oblik kurikulum. Zanimljivo je što se u skladu s tim oblikom riječi u spomenutim dokumentima ne upotrebljava i pridjev iz njega izveden – kurikulumski, nego se navode pravilno tvoreni pridjevi od riječi kurikul: kurikulski dokumenti, kurikulska reforma i sl.!

Naziv je potkraj 20. stoljeća u značenju nastavnoga programa i nastavnoga tečaja ušao u hrvatsku pedagošku literaturu iz engleskoga jezika. Iako je izvorno latinskoga podrijetla, u latinskome jeziku ima drugo značenje: „utrkivanje, natjecanje, tečaj /nebeskih tijela, života/, život, trkalište“ (Žepić, 1991). Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Naziv kurikulum djelomično je prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnome hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. U novije se vrijeme za kurikul pojavljuju i hrvatski nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik.

Da zaključimo: s obzirom na normu hrvatskoga standardnog jezika i na njegovu strukturu najbolje bi bilo upotrebljavati naziv uputnik (uputnički) ili morfološki i slovopisno prilagođen naziv kurikul, a neprilagođena tuđica curriculum i nepravilno prilagođena tuđica kurikulum nikako nisu poželjne u hrvatskome stručnom nazivlju.

 

Zašto je ispravan oblik bacil,
a ne bakcil?

Dakle, u jeziku raznih djelatnosti, struka i znanstvenih disciplina često se upotrebljavaju riječi stranoga podrijetla, posebno grčkoga i latinskoga. Osobito se to odnosi na medicinu koja je izgrađena na temeljima antičke znanosti. Riječi i izraze latinskoga podrijetla najčešće upotrebljavaju stručnjaci poput stručnjaka vezanih uz medicinu, ali se nerijetko nalaze i u komunikaciji nestručnjaka. Nerijetko se, zbog neznanja, tim riječima u upotrebi iskrivljava osnovni oblik i stvara novi, a često znaju biti upotrebljavane i u krivom značenju.

Jedna takva riječ kojoj se u općoj upotrebi nerijetko iskrivljava osnovni oblik jest riječ bacil. Od latinske riječi bacillum, koja znači štapić, gubljenjem latinskoga nastavka -um nastao je hrvatski oblik bacil od kojega su stvoreni pridjevi bacilni i bacilaran.

Riječ bacil označava bakterije štapićasta ili cilindrična oblika koje su uzročnici mnogih zaraznih bolesti (npr. bacil tifusa, bacil tuberkuloze i sl.). Riječ bacil možemo upotrijebiti i u prenesenom značenju kako bismo označili uzročnike nekih pojava ili događanja, npr. možemo za nekoga reći da je svojim uvredljivim govorom unio bacil mržnje u neku sredinu.

Od riječi bakterija, vjerojatno dovođenjem u vezu te riječi u kojoj se javlja glas k s riječi bacil, u kojoj glasa k nema, nastao je kombinirani neispravan oblik bakcil. Oblik bakcil nije, dakle, ispravan jer izvorna latinska riječ glasi bacillum, a ne bakcillum. Tako da treba zapamtiti kako je ispravan samo oblik bacil!

Što imaju zajedničko bicikl, koncert, operacijski i filtar?

U hrvatskome jeziku postoje riječi koje su u njega ušle iz drugih, nama stranih, jezika, a koje su zadržale neke dijelove iz svojih izvornih jezika, poput suglasničke skupine -kl u riječi bicikl ili morfema -ion u riječi operacion. Zbog toga što u hrvatskome jeziku nemamo tih jezičnih elemenata, može nam ponekad biti nejasno kako glasi normativan oblik te riječi u hrvatskome jeziku.

Pa krenimo od riječi bicikl.

Koji je pravilan oblik – bicikl/bicikla/biciklo?

Oni koji vole aktivnosti na otvorenome, možda svoje slobodno vrijeme provode vozeći se biciklima na različitim relacijama i po različitim terenima po Lijepoj Našoj, a možda i dalje, te su se služili i različitim oblicima bicikala: gradskima, brdskima, električnima, trkaćima.

Riječ bicìkl podrijetlom je iz francuskoga jezika (fr. bicycle, bicyclette≃ bi- + -cikl). U Hrvatskome školskom rječniku stoji da je bicikl ‘vozilo na nožni pogon s dvama kotačima’, a naveden je i gramatički opis same imenice bicìkl. Imenica je, za razliku od francuskoga jezika u kojem je ženskoga roda, u hrvatskome muškoga roda, a njezini oblici u jednini i množini glase: G bicìkla; mn. N bicìkli, G bicìkālā/bicíklā.

U nekim se mjesnim govorima (štokavskoga i čakavskoga narječja) normativan oblik u nominativu jednine bicikl zamjenjuje oblikom bicikla, odnosno imenica bicikl pojavljuje se u nepravilnome obliku ženskoga roda, ili biciklo, odnosno kao imenica srednjega roda.

Dakle, u hrvatskome standardnom jeziku pravilan oblik nominativa jednine glasi isključivo bicikl, genitiva bicikla, dativa biciklu, akuzativa bicikl… pa je riječ bicikl pravilno upotrijebljena u ovim primjerima: Uzmi bicikl i dođi do mene!, Baš ti je lijep taj bicikl., Sutra ću dobiti bicikl.

 

Operacijski/operacioni/operativni

U komunikaciji možemo naći tri oblika naizgled iste riječi – operacijski/operacioni/operativni. Riječi operacijski i operativni pripadaju hrvatskome standardnom jeziku, ali treba pripaziti prilikom njihove uporabe jer nemaju isto značenje. Pridjev operacijski odnosi se na operaciju, pa tako imamo i operacijsku dvoranu, odnosno prostoriju u kojoj se vrše operacijski zahvati i sl. Pridjev operativan odnosi se na onoga koji je spreman za djelovanje (operativan/operativni plan; operativan/operativni informatički sustav i sl.).

Riječ operacioni istoznačna je riječi operacijski, ali ne pripada hrvatskome standardnom jeziku jer je tvorena od stranoga morfema -ion koji je podrijetlom iz klasičnih jezika i kojim se označava radnja, proces ili rezultat toga procesa. Sufiks -ion potpuno je zamjenjiv hrvatskim tvorbenim morfemom -(ij)ski te prema tome i riječ operacioni treba u hrvatskome standardnom jeziku zamijeniti riječju operacijski.

Koncert/koncerat

Riječi hrvatskoga jezika u prošlosti su mijenjale svoj oblik u skladu s glasovnim zakonima. U Narodnim novinama iz 1892. godine nalazi se ova obavijest: „10. siječnja ove godine imali smo prvi koncerat našega Nevena.“ Bez obzira na starost te rečenice sve je u njoj razumljivo i rečeno kao što bi se reklo i danas. Osim riječi koncerat u kojoj se, što je danas neobično, javlja samoglasnik a, odnosno takozvano nepostojani a.

Samoglasnik a javlja se zbog toga što riječi hrvatskoga podrijetla mogu završavati samo suglasničkim skupinama st (kost), št (hrušt), zd (grozd) ižd (dažd). Ako riječ završava bilo kojom drugom suglasničkom skupinom, dva se zadnja suglasnika moraju odvojiti samoglasnikom a, što se najčešće događa u nominativu jednine i genitivu množine imenica muškoga roda (npr. vatrogasac, vatrogasaca) te u nominativu jednine muškoga roda pridjeva (npr. potreban, ukusan, pametan, mekan, nježan). Ovdje treba napomenuti i to da do glasovne promjene u kojoj se u nekim padežima između dvaju zadnjih suglasnika javlja samoglasnik a dolazi i zato da bi izgovor glasova u riječi bio lakši, prirodniji, a napor govornih organa manji.

Međutim, pravilo da riječi hrvatskoga podrijetla mogu završavati samo suglasničkim skupinama st, št,zd i ždne odnosi se i na strane riječi. Tako nepostojani a imaju one strane riječi koje su prihvaćene u starije doba, npr. Egipat, psalam, a nepostojani se a ne javlja u nominativu jednine riječi stranoga podrijetla koje su u hrvatski jezik primljene u novije doba pa te riječi mogu završavati svim suglasničkim skupinama, poput već spomenute riječi bicikl podrijetlom iz francuskoga jezika, zatim riječi indeks, jogurt, koncert, student, asistent, agent, objekt, pacijent, akt, rejting.

Oblik koncerat danas je iz uporabe posve iščezao, odnosno iz aktivnoga se leksika prebacio u pasivan, tj. postao je zastarjelica pa se danas u hrvatskome standardnom jeziku upotrebljava samo oblik koncert.

Filtar – filtra – filtru…

Za medicinsku je struku zanimljivo napomenuti i to da riječ filtar u hrvatskome jeziku ima nepostojani a pa je pravilno filtar – filtra – filtru itd., a nije pravilno filter – filtera – filteru itd.

SARS-CoV-2; korona virus, corona virus, Coronavirus >koronavirus

Posljednjih nekoliko godina medijski je prostor pun informacija, poluinformacija i dezinformacija koje su u vezi s pojavom SARS-CoV-2 (skraćeno od engl. severe acute respiratory syndrome coronavirus 2), tj. teškim akutnim respiratornim sindromom. Kako su mi za oko zapele jezične dvojbe koje je pojava toga virusa, koji se potkraj 2019. pojavio u Kini, u Hrvatskoj izazvala, odlučila sam i u knjizi progovoriti o nekoliko bitnih jezičnih pitanja koja su u vezi s medicinskom strukom i aktualnim događanjima u svijetu i u nas.

Korona virus, corona virus, Coronavirus, koronavirus

Prosječan dan prosječnoga čovjeka u današnje vrijeme ne može proći bez interakcije s bar jednim od medija. Jasno nam je da je vrijeme u kojem živimo obilježeno sve većim njihovim utjecajem na nas i na društvo u kojem živimo. Medijski prikaz stvarnih događaja ili informacija uvijek krije neke zamke, ponajprije zato što se događaji i informacije predstavljaju javnosti na način da stvaraju specifičnu sliku stvarnosti koja gotovo nikad nije potpuno neutralna. Budući da smo s pomoću njih svakodnevno okruženi velikim brojem informacija i poruka, aktivan pristup odabiru izvora informacija i vještine njihove kritičke analize važniji su nego ikad, što se najbolje moglo vidjeti kada su mediji izvještavali o pojavi koronavirusa i njime izazvanoj epidemiji.

Korona virus, corona virus, koronavirus – sve su to inačice naziva virusa koji izaziva bolest nazvanu COVID-19 (skraćeno od COronaVIrus Disease-19). U hrvatskim se medijima nametnulo pitanje kako pravilno pisati naziv virusa koji tu bolest uzrokuje. U stručnoj i široj općoj uporabi u hrvatskome su jeziku ustaljeni prilagođeni nazivi za viruse. Prema pravilu o pisanju stručnih naziva malim se početnim slovom pišu svi jednorječni nazivi i svi višerječni nazivi osim riječi koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od osobnoga imena, npr. ebola, zika / virus zika, virus ospica, virus zoster, virus Zapadnoga Nila / zapadnonilski virus. U skladu s navedenim pravilom piše se i naziv virusa, čiji je latinski naziv Coronavirus, koji je bio uzročnikom nedavne epidemije.

U hrvatskome se standardnome jeziku taj naziv treba pisati kao koronavirus, dakle onako kako se čita, tj. fonetizirano i, prema pravopisnome pravilu o pisanju stručnih naziva, malim početnim slovom. Oblik koronavirus morfološki je prilagođen, što znači da se mijenja po padežima kao i svaka druga imenica u hrvatskome standardnom jeziku. Za razliku od toga hrvatskome jeziku morfološki prilagođenoga oblika, latinski se naziv Coronavirus u hrvatskome jeziku ne sklanja, dakle u svim padežima zadržava isti oblik. Budući da koronavirus nije samo jedan, nego postoji više vrsta toga virusa, upotrebljava se i njegov množinski oblik koronavirusi.

Pokrata COVID-19

Budući da je već nekoliko godina spomenuta pokrata iznimno spominjana u svim vrstama medija, pokrenulo se pitanje i njezina pisanja i mijenjanja po padežima.

Promotrite uporabu pokrate COVID-19 u kontekstima koji zahtijevaju različite padeže i pokrate.

COVID-19 još nije istražen, nema novooboljelih od COVID-19, o COVID-19 se još uvijek malo toga zna…

Dakle, COVID-19 je pokrata koja je nastala od prvih slova engleskih riječi COrona VIrus Disease-19, tj. od naziva bolesti uzrokovane koronavirusom. Pokrate u hrvatskome jeziku nastaju kraćenjem jedne riječi (npr. UV – ultravioletni, ultraljubičasti; PV – polivinil-klorid) ili kraćenjem više riječi (npr. HLK – Hrvatska liječnička komora; DNK – deoksiribonukleinska kiselina). Neke pokrate nastaju kombinacijom početnih slova riječi, a ima i onih koje ne sadrže sva početna slova riječi u višerječnome nazivu ili imenu koji se krate ili je u pokrati slovo koje nije početno slovo riječi u višerječnome nazivu ili imenu koji se krate (npr. HAGENA – Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja; REGOS – Registar osiguranika). U Hrvatskome pravopisu stoji da se pokrate sklanjaju, tj. mijenjaju po padežima i da ne završavaju točkom (npr. Bila sam na predstavi u HNK-u.; Bio sam na tribini HLK-a). Treba pripaziti s pokratama iz latinskoga, zato što se one ne sklanjaju i, za razliku od općega pravila, pišu se s točkom (npr. P.S. – post scriptum; N.B. – nota bene i sl.).

Iako pokrata COVID-19 ne dolazi iz latinskoga jezika, i za nju vrijedi pravilo da se ne sklanja. Naime, u ovom slučaju iza pokrate ide spojnica, zatim broj, tako da taj spoj čini cjelinu, i kao takav se ne sklanja. Da se, kojim slučajem, pokrata piše COVID 19, dakle s bjelinom između pokrate i broja, tada bi se ona sklanjala (COVID-a 19, COVID-u 19...), a što nije slučaj.

U tablici su prikazane bitne informacije vezane uz temu ovoga poglavlja.

NEPRAVILNI OBLICI	PRAVILNI OBLICI	OBJAŠNJENJE
korona virus, corona virus, Coronavirus	koronavirus, koronavirusi	Imenica koronavirus piše se onako kako se čita, fonetizirano, a oblikom je morfološki prilagođena, što znači da se mijenja po padežima kao i svaka druga imenica u hrvatskome standardnom jeziku.

 

Probir umjesto screeninga

Nedavno je pokrenut “Nacionalni program za probir i rano otkrivanje raka pluća”, pri čemu je umjesto engleskoga naziva screening upotrijebljen hrvatski standardnojezični naziv probir. Time se pokazalo kako se u hrvatskome jeziku mogu tvoriti izvrsne zamjene za strane (engleske) nazive i da one trebaju ulaziti u stručno nazivlje. Engleski naziv screening glagolska je imenica tvorena od glagola toscreen, koji ima više značenja: zakloniti, zaštititi, smetati pogledu, podvrgnuti strogomu ispitivanju, provjeriti političku pouzdanost, projicirati na zaslon itd. Naime, u medicinskome nazivlju screening označuje strategiju prepoznavanja bolesti i rizičnih čimbenika za pojavu određene bolesti, a umjesto njega u hrvatskome standardnom jeziku preporučuje se naziv probir pa je takav jezični odabir izvrstan primjer pravilne uporabe hrvatskoga umjesto neprilagođenoga stranoga (engleskoga) naziva.

Naziv screening upotrebljava se i u pravnome i medicinskome nazivlju iz kojega ulazi i u opći jezik. U medicinskome nazivlju bolje je upotrijebiti hrvatski naziv probir, dok u pravnom nazivlju, nažalost, nismo uspjeli neprilagođeni engleski naziv screening zamijeniti jednom riječju, ali to nas nikako ne smije spriječiti da umjesto te strane riječi ne upotrijebimo hrvatski naziv analitički pregled.

U tablici se nalazi sve rečeno u skraćenu obliku radi preglednosti.

NEPRAVILAN OBLIK	PRAVILNI OBLICI	OBJAŠNJENJE
screening	probir analitički pregled	U medicinskome nazivlju bolje je upotrijebiti naziv probir, a u hrvatskome pravnom nazivlju umjesto neprilagođenoga engleskog naziva screening preporučuje se uporaba naziva analitički pregled.

I za kraj da se malo nasmijete. Jedne su hrvatske dnevne novine pišući o Hotelu „Tomislavov dom“ na Sljemenu i njegovoj prenamjeni za moguću karantenu osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženima koronavirusom, izvijestile kako je „karantena namijenjena za nadzor zdravih bolesnika“. Pametnome dosta!

 

Engleski vs. hrvatski

U hrvatski su jezik često ulazile riječi iz drugih jezika. Najčešće su to bile riječi iz susjednih jezika koje su u hrvatski jezik ulazile zbog izvanjezičnih razloga: geografske blizine (mađarski, talijanski…), kulturnih utjecaja, povijesnih i političkih razloga (njemački, turski, srpski…), ali i zbog unutarjezičnih razloga, najčešće zbog nedostatka hrvatske riječi za pojedini pojam (engleski…). Utjecaj njemačkoga jezika osobito je prisutan u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, talijanskoga u Istri i Dalmaciji, a mađarskoga u istočnoj Hrvatskoj. Leksik hrvatskoga standardnoga jezika obuhvaća oko 30 000 000 pojavnica (Tadić, 1997), prema nekim istraživanjima u hrvatskom je jeziku više od 50 posto riječi nehrvatskoga podrijetla. Posuđivanje riječi iz drugih jezika nije samo svojstveno hrvatskome jeziku, i drugim svjetskim jezicima nije strana ta pojava. U velikom broju svjetskih jezika u proteklih dvadeset godina dolazi do znatnog izravnoga prijenosa riječi iz engleskoga jezika. Iako je taj prijenos velikim dijelom uvjetovan prestižnom moći angloameričke kulture, industrije i tehnologije, i suvremenih medija, ne dolazi do unosa samo pojmova vezanih uz ta područja, nego se prijenos najviše osjeti na razini rječnika opće komunikacije, a najviše rječnika mladih, tzv. globalne generacije.

U ovom će poglavlju ova tema biti samo dotaknuta jer ona zahtijeva puno više prostora. Na bliskim primjerima bit će prikazano kako mnoge uvezene riječi iz engleskoga jezika imaju primjerenu zamjenu u hrvatskim riječima.

Po svojoj definiciji anglizmi su riječi preuzete iz engleskoga jezika. Hrvatski jezik, baš kao i većina drugih jezika, kao što smo već spomenuli, posljednjih godina bilježi golem priljev anglizama. Primjećuje se sve manji utjecaj njemačkoga, talijanskoga i pogotovo mađarskoga jezika, a sve izrazitiji prijenos riječi i cijelih konstrukcija iz engleskoga jezika. Engleski je jezik na taj način postao lingua franca u gotovo svim europskim jezicima pa tako i u hrvatskome. Kako je riječ o dvama jezicima koji nisu u kontaktu, koji pripadaju različitim jezičnim skupinama i strukturno su različitih jezičnih sustava (hrvatski je slavenski, a engleski anglosaksonski jezik), prijenos iz engleskoga u hrvatski jezik nije jednostavan pa se većina prenesenih riječi još nije prilagodila strukturi hrvatskoga jezika, već egzistira na „prijelaznoj“ razini. Zato treba, kada je riječ o pisanju riječi iz stranih jezika, upamtiti osnovno pravopisno pravilo koje kaže da se strane riječi koje se prenose izvorno, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega su preuzete, trebaju u tekstu označiti kosim slovima.

Posuđenice iz engleskoga jezika u hrvatski jezik dopiru putovima koje je nemoguće kontrolirati, a budući da mlade generacije u svojim medijskim diskursima prenošenja obavijesti dokidaju razliku između usmenoga i pisanoga jezika, anglizmi su u novije vrijeme preplavili i pisanu komunikaciju, osobito komunikaciju u suvremenim medijima (dovoljno je pogledati komunikaciju na društvenim mrežama).

Prije nego što prijeđemo na konkretne primjere, ponovit ćemo prvo i osnovno načelo prihvaćanja stranih riječi u hrvatski jezični sustav koje kaže da, kad god je to moguće, riječ stranoga podrijetla treba zamijeniti hrvatskom riječju ili riječima ista značenja. Strana riječ je dobrodošla jedino ako u hrvatskome jeziku nemamo primjerenu zamjenu za stranu riječ.

Engleska riječ outsourcing

Možemo se prisjetiti da je jedna od prethodnih Vlada uvodila mjere kako bi povećala učinkovitost i smanjila troškove u javnome sektoru, čime je u svakodnevni govor ušla engleska riječ outsourcing. O važnosti njezina značenja govori i to da se u vrlo kratkom vremenu uspjela raširiti u svakodnevnoj upotrebi, čak i među ljudima koji se engleskim jezikom i ne služe dobro. U hrvatski se jezik uklopila tako da se počela sklanjati po padežima: outsourcing, outsourcinga, outsourcingu... i tvoriti druge vrste riječi poput glagola: outsoursirati/outsoursam..., glagolske imenice: outsoursanje i sl.

Outsourcing se najčešće prevodi kao “izdvajanje”, odnosno njime se opisuje ugovaranje u kojem tvrtke ili javne ustanove radi smanjivanja troškova i poboljšavanja poslovanja izdvajaju netemeljne poslove (najčešće je riječ o poslovima čišćenja, održavanja, odvoza i dovoza, zaštite i sl.) iz svoga poslovanja i ustupaju ih poduzećima koja se njima bave. Naziv outsourcing pojavio se potkraj 90-ih godina prošloga stoljeća uglavnom kao posljedica velikoga rasta informatičko-telekomunikacijskih kompanija koji je omogućio mnogim poduzećima da se počnu baviti poslovima izdvojenim iz glavne djelatnosti poduzeća. Prvi primjeri takva poslovanja bili su poznati još u 14. stoljeću kada su trgovci iz cijele Europe unajmljivali skladišta za svoju robu u Veneciji. Riječ outsourcing u Hrvatskoj je dobila negativnu konotaciju nakon stalnih upozorenja sindikata i dijela zaposlenih u javnom sektoru da će takvim izdvajanjem djelatnosti velik broj zaposlenika ostati nezaštićen. Koliko se riječ raširila u svakodnevnoj upotrebi, i kolika je važnost teme vezane uz outsourcing, govori izjava zagrebačke čistačice koja je odjeknula u javnosti - “Ja se ne bum dala ‘autsorsati’ i idem u prijevremenu mirovinu“.

Dakle, prema općem jezičnom pravilu kako uvijek u upotrebi treba dati prednost domaćim riječima nad stranim riječima, trebalo bi, ovisno o kontekstu, outsourcing zamijeniti hrvatskim riječima: izdvajanje, prepuštanje, ustupanje, vanjsko ugovaranje usluga.

Nazivi filmskih festivala

Nadalje, kako objasniti nazive filmskih festivala – Zagreb Film Festival, Motovun Film Festival, pa i Sarajevo Film Festival, nazive dvaju hrvatskih filmskih festivala i jednoga bosanskohercegovačkoga koji bi se trebali pisati tako da pridjev prethodi imenici (kao što je to slučaj u nazivima druga dva hrvatska filmska festivala – Splitskoga filmskog festivala i Pulskoga filmskog festivala, a ne imenicom uz imenicu kako se takav naziv piše u engleskome jeziku. Prema hrvatskim pravopisnim pravilima u ovim nazivima samo prva riječ treba biti pisana velikim početnim slovom, a ne sve riječi, kao što je slučaj u engleskome jeziku. Dakle, nazivi prema pravilima hrvatskoga jezika trebali bi glasiti: Zagrebački filmski festival i Motovunski filmski festival.

Zamjene u hrvatskome
jeziku za strane riječi

Evo još nekoliko primjera u kojima engleska riječ ima podudarnu hrvatsku zamjenu:

• bookmark (straničnik)
• brand (robna marka)
• break (stanka, pauza)
• bullying (nasilje; nasilje u školi, vršnjačko nasilje)
• chat (virtualno/internetsko brbljanje, čavrljanje, ugodan razgovor, e-razgovor)
• celebrity (poznata, slavna osoba; zvijezda)
• e-mail (e-pošta, elektronička pošta)
• event (događaj, događanje)
• link (poveznica)
• mobbing (zlostavljanje)
• monitoring (motrenje, promatranje, nadzor, praćenje)
• party (zabava, proslava, domjenak)
• shopping centar (trgovački centar)
• stage (pozornica)
• tender (natječaj, ponuda)
• website (mrežna stranica).

Impact factor / čimbenik utjecaja ili čimbenik odjeka

Institut za hrvatski jezik pokrenuo je mrežnu stranicu Bolje je hrvatski! na kojoj se predlažu hrvatske zamjene za strane riječi i tuđice koje su neprilagođene ušle u upotrebu u hrvatskome jeziku.

Tako se za engleski naziv impact factor,koji označuje omjer broja citata iz članaka objavljenih u određenome znanstvenom časopisu u određenoj godini i ukupnoga broja članaka objavljenih u tome časopisu u prethodne dvije godine (ili drugome određenom razdoblju) u istome časopisu, predlaže hrvatski prijevod čimbenik utjecaja ili čimbenik odjeka. Oba su se predložena hrvatska naziva lijepo uklopila u sustav hrvatskoga jezika i govornici ih upotrebljavaju u komunikaciji. U hrvatskome se još upotrebljavaju i manje prilagođeni nazivi: faktor impakta, impaktni faktor, faktor relevantnosti, faktor izvrsnosti, faktor utjecaja, faktor odjeka.  

 

Kraćenje riječi

Kratice i pokrate u jeziku medicinske struke

Jedna od osobina svojstvena svim ljudskim jezicima jest i jezična ekonomija ili jezična ekonomičnost. Prirodno je da u govorenome i pisanome komuniciranju nastojimo uspostaviti ravnotežu između dviju suprotstavljenih sila koje djeluju u jeziku – težnje da jezikom izrazimo sve veće komunikacijske potrebe koje zahtijevaju i veći broj jedinica, i to sve specifičnijih s obzirom na područja života koja se jezikom opisuju, i težnje da pritom uložimo što manji napor, što je u skladu s prirođenom ljudskom inertnošću.

U jeziku se ekonomija može postići na različite načine. Na primjer kada neku novu stvar ili pojavu želimo jezikom opisati tako da kombiniramo jezične elemente koji u jeziku već postoje, bilo da se radi o cijelim riječima bilo o nekim manjim jezičnim jedinicama poput morfema ili tvorbenih nastavaka, govorimo o paradigmatskoj jezičnoj ekonomiji (npr. machine à laver, stroj za pranje /posuđa, rublja/ ili perilica). Novoj stvari ili pojavi možemo dodijeliti novi jezični element (npr. prema nazivu proizvođača ili prema nazivu proizvoda cijeli naziv zamjenjujemo jednom riječi, npr. „električno-plinski štednjak“ nazivamo samo „končar“, „pastu za zube“ nazivamo „kalodont“) te je tada riječ o sintagmatskoj ekonomiji. Jezična se ekonomija može očitovati i na drugim razinama. Na primjer radi lakšega izgovora (što može biti slučaj i u nekim dijalektima, žargonima i sl.), metričkih, ritmičkih ili stilističkih razloga u riječima dolazi do izostavljanja pojedinih fonema ili slogova. Upravo izostavljanjem nastaju figure poput afereze, apokope i sinkope. Tako nerijetko možemo u razgovornome stilu čuti: bus za autobus, logo za logotip, bic za bicikl, ‘đenja za doviđenja, ‘oćeš za hoćeš…, mobač za mobitel, ‘vako, ‘nako, ‘vamo… umjesto ovako, onako, ovamo, radit, operirat… umjesto raditi, operirati…

Jezična ekonomija prirodna je pojava, kao što smo već rekli, u svim ljudskim jezicima, ali nastojanje da poruku uspješno prenesemo ulaganjem što manje tjelesnoga i umnoga napora, treba, međutim, biti ograničeno nastojanjem da poruka primatelju bude ne samo posve razumljiva nego i posve jasna. Uvijek trebamo biti oprezni kako se ne bi dogodilo da opravdavajući se jezičnom ekonomijom i njom uvjetovanim kraćenjem poruke, dođe do nerazumijevanja ili pogrešnoga razumijevanja poruke, odnosno da onaj kojem je poruka upućena poruci prida sadržaj različit od onoga koji je pošiljatelj htio prenijeti. Ako smo toga prilikom komuniciranja svjesni, onda možemo u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje nam pruža jezična ekonomija.

Jezična ekonomija do izražaja dolazi i kod kraćenja jedne ili više riječi na jedno slovo ili više slova, odnosno na jedan slog ili više slogova.

Kraćenjem ili skraćivanjem riječi dobivamo:

1. kratice
2. pokrate
3. inicijale
4. oznake.

Oni nam omogućuju uštedu vremena koja nam je potrebna da bismo izgovorili i/ili napisali više riječi, ali i uštedu prostora koji nam je potreban za njihovo pisanje.

Naravno, u skladu s prethodno rečenim, prilikom uporabe kratica, pokrata, inicijala i oznaka trebamo biti vrlo oprezni, odnosno trebamo ih upotrebljavati tek kada smo posve sigurni da je njihov sadržaj poznat onima kojima je tekst namijenjen. Ako nismo posve sigurni je li njihovo značenje primateljima poruke poznato, a ipak ih želimo upotrijebiti, svakako prije nego ih u tekstu prvi put upotrijebimo, trebamo navesti puni oblik onoga što oni označavaju. Sigurno ste se i sami ponekad pitali čitajući neki tekst što neka kratica ili pokrata označuje jer u tekstu prije toga niste naišli na puni naziv od kojega je ta kratica ili pokrata nastala. To se nerijetko dogodi jer pisac pogrešno procijeni kako je kratica ili pokrata poznata onima kojima je tekst namijenjen. Zato je preporučeno uvijek u tekstu navesti puni oblik kratice ili pokrate prvi put kada je upotrijebimo, a u zagradi staviti kraticu ili pokratu koja će biti u daljnjem tekstu upotrijebljena umjesto cijeloga naziva.

Primjerice: O toj je temi jučer bilo raspravljano u Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK). Ili O toj je temi jučer bilo raspravljano u Hrvatskoj liječničkoj komori (u daljnjem tekstu HLK). Nakon toga u tekstu koji slijedi možemo upotrebljavati samo pokratu HLK.

Kraćenje riječi uobičajeno je i u stručnome i u znanstvenome jeziku, pa tako i u medicinskoj struci nalazimo velik broj specifičnih kratica i pokrata. Najčešće su to kratice i pokrate nastale od kraćenja riječi iz engleskoga jezika jer se, pod utjecajem tehnološkoga napretka, u hrvatskome jeziku funkcionalne komunikacije primjećuje sve manji utjecaj njemačkoga, talijanskoga i pogotovo mađarskoga jezika, a sve izrazitiji transfer iz engleskoga jezika. Jači utjecaj engleskoga jezika kao lingua franca zabilježen je posljednjih dvadesetak godina u gotovo svim europskim jezicima, pa tako i u hrvatskome. Takav leksik najčešće pripada specijaliziranim područjima (znanosti, umjetnosti, računalne tehnologije, marketinga...), pojedinim dobnim skupinama (mladima...) ili određenim prostorima (urbane sredine).

1. Kratice

Kratice se dobivaju kraćenjem jedne ili više riječi. Najčešće se pišu malim slovima, završavaju točkom, u većini se slučajeva ne sklanjaju, odnosno ne mijenjaju se po padežima i čitaju se kao cjelovite riječi, a ne kao kratice. Kratice iznimno sadrže i veliko slovo, npr. pH, Rh.

U skladu s tim, npr. kratica str. dobivena je kraćenjem riječi stranica na njezina prva tri slova. Tu kraticu uvijek pišemo u obliku str., odnosno ne sklanjamo je po padežima, a čitamo je i/ili izgovaramo kao stranica, a ne kao str. (Npr. Taj se podatak nalazi na 32. str. /izgovor: stranici/).

Evo nekih kratica iz općega jezika i iz jezika medicinske struke: gosp. – gospodin, o. d. – obnašatelj dužnosti, odn. – odnosno, v. – vidi (vidite), v. r. – vlastitom rukom, u z. – u zamjeni, rn. – račun, dosl. – doslovno, indiv. – individualno, o. – oko, ob. – obično, dr. med. – lat. doctor medicinae – doktor medicine, mr. pharm. – lat. magister pharmaciae – magistar farmacije, dr. h. c. – lat. doctor honoris causa – počasni doktor, ori sequence – origin sequence – ori sekvencija, E. coli – Escherichia coli.

Kratice u jeziku struke mogu nastati, poput kratica u općem jeziku (spomenuli smo primjere bus za autobus, logo za logotip, bic za bicikl, mobač za mobitel), kraćenjem duge riječi u kraću riječ, npr. patofiza za patofiziologiju, otorina za otorinolaringologiju, derma za dermatologiju ili i za dermatovenerologiju, farma za farmakologiju i sl.) ili kraćenjem cijeloga naziva u jednu riječ (npr. interna za interna medicina i sl.).

Treba upamtiti:

Sveza kratice i imenice piše se sa spojnicom: Rh-faktor, pH-vrijednost, e-pošta, e-adresa.

Za razliku od kratice za gospodingosp. kratica za gospođa gđapiše se bez točke i sklanja se (gđa, gđe, gđi, gđu, gđo, gđi, gđom). Dakle, pravilno je: Poštovana gđo Jurić; Razgovarao sam s gđom Jurić; Upoznao sam gđu Jurić; Prenijeli su izjavu gđe Jurić, Prijedlog je prenesen gđi Jurić itd.

2. Pokrate

Pokrate se dobivaju kraćenjem naziva koji se najčešće sastoji od više riječi. Najčešće su to imena država, institucija, stranaka, banaka, poduzeća, udruga, neki opći pojmovi i stručni termini. Pokrate najčešće nastaju tako da se uzmu početna slova, ali mogu nastati i tako da se uzmu početni i krajnji slogovi ili početni i krajnji dijelovi riječi koji se spajaju u pokratu. Pokrate se pišu velikim tiskanim slovima, a samo iznimno sadrže i malo slovo (BiH, ZeKaeM, Wi-Fi). Pišu se bez točke na kraju – s točkom se pišu samo pokrate iz latinskoga jezika, npr. N. B. (nota bene ‘pazi dobro, napomena’), P. S. (post scriptum ‘poslije napisanoga, poslije svega’), L. S. (locus sigilli ‘mjesto pečata’, po uzoru na latinsku nastala je i hrvatska pokrata M. P. ‘mjesto pečata’), N. N. (nomen nescio ‘ne znam ime, netko nepoznat’, a u posljednje se vrijeme pojavljuje i kao pokrata spoja engleskih riječi no name ‘nepoznato, nevažno, bezimeno’) i dr.

Evo nekih čestih pokrata iz općega jezika i iz jezika medicinske struke: HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HINA – Hrvatska izvještajna novinska agencija, MH – Matica hrvatska, RH – Republika Hrvatska, MZ – Ministarstvo zdravstva, MZO – Ministarstvo znanosti i obrazovanja, HLK – Hrvatska liječnička komora, HLJK – Hrvatska ljekarnička komora, HKDM – Hrvatska komora dentalne medicine, OB – opća bolnica.

Mijenjanje pokrata po padežima

Treba napomenuti da se pokrate mijenjaju po padežima (ne sklanjaju se samo pokrate iz latinskoga – poput ovih koje smo spomenuli, pokrate nastale kraćenjem pridjeva – UV, VKV, neke religijske pokrate – BDM, BMG, INRI i pokrate RH i BiH). Pokrate najčešće imaju gramatički rod kao da su samostalne riječi, a ne rod koji imaju kad nisu pokrate, odnosno kada su pune riječi. Zato treba paziti jer su pokrate poput HAZU, MZO, HLK, HLJK, HKDM i sl. muškoga roda. Zato je, npr. pravilno: Ovaj HAZU, ovaj MZ, ovaj HLK, ovaj HLJK, ovaj HKDM, ovaj OB. Naime, iako znamo da kratica HLK označava Hrvatsku liječničku komoru, a taj je naziv ženskoga roda, jer je riječ komora koja se pojavljuje u nazivu ženskoga roda, kratica HLK nije ženskoga, nego muškoga roda. Zato je nepravilno govoriti i pisati, primjerice: Od 1. siječnja član sam HLK-e.; pravilno je: Od 1. siječnja član sam HLK-a. Pokratu sklanjamo po padežima kao da sklanjamo bilo koju imenicu muškoga roda, npr. kao da sklanjamo imenicu puž.

Evo još nekih primjera pravilnoga i nepravilnoga sklanjanja pokrata muškoga roda.

Pravilno je:

HLK je u subotu obilježio Dan narcisa.; Saznajte sve što vas zanima o radu HLK-a.; Od HLK-a je zatraženo mišljenje u vezi s cijelim slučajem.; U HLK-u su objasnili zašto su poskupjele članarine.; Za pristupanje HLK-u potrebno je ispuniti obrazac.

Klub zastupnika susreo se s čelnicima HNB-a…

Odlučili su se uputiti prema najbližem OB-u.

Nepravilno je:

HLK-a je u subotu obilježila Dan narcisa.; Saznajte sve što vas zanima o radu HLK-e.; Od HLK-e je zatraženo mišljenje u vezi s cijelim slučajem.; U HLK-i su objasnili zašto su poskupjele članarine.; Za pristupanje HLK-i potrebno je ispuniti obrazac.

Klub zastupnika susreo se s čelnicima HNB-e…

Odlučili su se uputiti prema najbližoj OB-i.

Kod pokrata ženskoga roda u kosim padežima i izvedenicama završno se A piše, ali se ne čita: HINA, HINA-e [hine], HINA-i [hini] itd. HINA-om [hinom], HINA-in [hinin]; INA, INA-e [ine], INA-i [ini]itd. INA-om [inom], INA-in [inin]; CIA, CIA-je [cije], CIA-ji [ciji] itd. CIA-jom [cijom], CIA-jin [cijin].

Kod pokrata koje u izgovoru završavaju glasom i iza spojnice umeće se jispred obličnih i tvorbenih nastavaka – PC [pi-si], PC-ja, PC-ju itd. PC-jem, PC-jev, a kod pokrata koje u izgovoru ne završavaju glasom i ne umeće se j – FBI [ef-bi-aj], FBI-a, FBI-u itd. FBI-em, FBI-evac.

Pokrata i imenica pišu se kao dvije riječi, a pokrata se pritom ne sklanja: ACI marina, GM proizvod, LED žarulja, PET ambalaža, PR agencija, PVC stolarija, SF film, UV zrake, WTA lista.

Leksičko posuđivanje
i nastanak pokrata

Leksičko posuđivanje u sebi krije i mnoge probleme kojih trebamo biti svjesni, a koji se u jeziku primatelju trebaju što prije urediti kako ne bi predstavljali prepreku uspješnoj komunikaciji čak i unutar pojedine struke. Kako je u izravnoj vezi s leksičkim posuđivanjem i nastanak kratica i pokrata, događa se da se krati engleski naziv, a usporedno s njim nastaje kratica ili pokrata od naziva prevedenoga na hrvatski jezik pa se nerijetko događa da obje inačice funkcioniraju paralelno i da stvaraju probleme u komunikaciji. Zato bi trebalo propisati načine pisanja kratica i pokrata u stručnome jeziku.

Problemi višeznačnosti
kratica i pokrata

U općem jeziku neke riječi mogu imati dvije kratice, na primjer: čitaj (č. i čit.), gospodin (g. i gosp.), razred (r. i razr.), godina (g. i god.). Nazivi za padeže mogu se kratiti na dva načina: nominativ (N i nom.), genitiv (G i gen.), dativ (D i dat.), akuzativ (A i ak.), vokativ (V i vok.), lokativ (L i lok.) i instrumental (I i instr.). Nerijetko se istom pokratom označuje i do nekoliko različitih stručnih pojmova, što može uzrokovati ozbiljne probleme u komunikaciji, osobito ako se pokrata upotrijebi izvan konteksta. Npr. pokrata engleskih riječi MD predstavlja sve ove stručne termine: Muscular Dystrophy, Myotonic Dystrophy, Macular Degeneration (Age-related Macular Degeneration – AMD), Manic Depression, Medical Diagnosis; pokrata ABC označuje: Airway, Breathing and Circulation, Aspiration Biopsy Cytology, Antigen Binding Capacity, pokrataADH Antidiuretic Hormone, Alcohol Dehydrogenase, pokrata PMS Premenstrual Syndrome, Perfect Moment Syndrome.

Pokrata BSE označuje Bovine Spongioform Encephalopathy i Breast Self-Examination. U stručnoj se terminologiji pokrate često prevode pa se u struci često miješaju pokrate nastale od engleskih naziva i pokrate nastale od hrvatskih naziva (Bovine Spongioform Encephalopathy – BSE i goveđa spongioformna encefalopatija – GSE). Za tu se bolest pojavio i pučki naziv koji je najrasprostranjeniji u općoj uporabi – kravlje ludilo, pa u upotrebi koegzistira i pokrata KL.

Kako bi se izbjegla takva zbrka u komunikaciji, trebalo bi se opredijeliti za jezik koji će biti dominantan prilikom sastavljanja kratica i pokrata pojedine struke te sve višeznačne kratice i pokrate popisati i objasniti.

Rječnik kratica i pokrata
u medicinskoj struci

Velik dio stručnih kratica i pokrata poznat je samo određenome broju ljudikoji se bave određenom strukom ili onima koji su s njom bliže povezani, tako da uporaba kratica i pokrata npr. medicinske struke u većini slučajeva nema komunikacijski učinak izvan struke. Nerijetko se događa da je kratica ili pokrata poznata samo određenoj specijaliziranoj skupini ljudi unutar neke struke, pa tako i unutar medicinske struke postoje kratice i pokrate koje su poznate samo određenoj specijalizaciji. Zato se može primijetiti kako postoje nastojanja da se kratice i pokrate određenih specijalizacija unutar zdravstvenoga sustava pobroje i objasne. Nažalost, još uvijek u hrvatskome jeziku nemamo jedan sveobuhvatni rječnik kratica i pokrata u medicinskoj struci koji bi obuhvaćao latinske, engleske i hrvatske nazive i sve njihove skraćene oblike koji se u struci pojavljuju. Rječnik koji bi na jednom mjestu obuhvaćao velik broj kratica i pokrata različitih medicinskih područja svakako bi bio od velike koristi kako zdravstvenim djelatnicima tako i njihovim pacijentima i drugim korisnicima zdravstvenih usluga.

Izgovor pokrata nastalih od hrvatskih i engleskih riječi

Još je jedna važna činjenica vezana uz pokrate, a tiče se njihova pravilna izgovora. Izgovor se pokrata razlikuje jer se ponekad one izgovaraju kao cjelovite riječi, ponekad po abecednim nazivima slova engleske abecede, a ponekad po abecednim nazivima slova hrvatske abecede. Tako se pokrate iz stranih jezika čitaju na različite načine. Neke se pokrate čitaju kako se čitaju u jeziku iz kojega su preuzete (npr. DDT – dichloro-diphenyl--trichloroethane [di-di-ti], BCG – Bacillus Calmette-Guérin [be-se-že], IQ – intelligence quotient [aj-kju], PC – personal computer [pi-si] i sl.), a neke se čitaju onako kako se u hrvatskome ustalilo (npr. PIN – personal identification number [pin], HIV – human immunodeficiency virus [hiv], WC – water closet [ve-ce], LCD – liquid crystal display [el-ce-de]), LED – light-emitting diode [led], CD – compact disc [ce-de] UN – United Nations / Ujedinjeni narodi [u-en] i sl.). O različitosti izgovora slova od kojih se pokrata sastoji govore i primjeri izgovora pokrate prema engleskom spellingu kao što je izgovor pokrate CV (lat. curriculum vitae, op. a., imamo krasnu hrvatsku riječ životopis u istom značenju) koju tako izgovaramo [si-vi] ili izgovor pokrate nastale od hrvatskoga naziva PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) koji izgovaramo dvojako – i prema nazivu engleskih slova [pi-ti-es-pi] i prema nazivu hrvatskih slova [pe-te-es-pe]. Isti je slučaj s pokratom za isti pojam koja je nastala od engleskoga naziva Post-traumatic stress disorder (PTSD) koju izgovaramo prema nazivu engleskih slova [pi-ti-es-di] i prema nazivu hrvatskih slova [pe-te-es-de].

Relativno nedavno iz engleskoga su u hrvatski jezik kao dio stručnoga nazivlja ušle i pokrate LNG [el-en-dži] i LPG [el-pi-dži], pa se tako u medijima moglo čuti njihovo različito izgovaranje. LNG [el-en-dži] je pokrata nastala kraćenjem engleskoga naziva liquified natural gas koji se u hrvatskome prevodi kao ukapljeni prirodni plin. LPG [el-pi-dži] je pokrata nastala kraćenjem engleskoga naziva liquified petroleum gas koji se u hrvatskome prevodi kao ukapljeni naftni plin. Tako smo u govorima političara, iako vrlo rijetko, mogli čuti i nazive pokrata tvorene od prijevoda stranoga naziva na hrvatski jezik pa smo mogli čuti UPP [u-pe-pe] (ukapljeni prirodni plin) i UNP [u-en-pe] (ukapljeni naftni plin). O ukorijenjenosti spomenutih pokrata u hrvatskome jeziku u engleskome obliku (nažalost, ta je pojava i ovdje uzela maha), govori činjenica da one u hrvatskome tvore i polusloženice poput: LNG-terminala, LNG-brodova, a čak su i pojedine tvrtke te pokrate stavile u svoj naziv, npr. LNG Hrvatska d.o.o.

Što kaže norma standardnoga hrvatskoga jezika o izgovaranju pokrata

S jezičnoga se stajališta postavlja pitanje kako izgovarati pokrate koje su preuzete iz engleskoga jezika, a kako pokrate nastale od hrvatskih riječi? Treba li pokrate nastale od engleskih naziva izgovarati prema abecednim nazivima slova engleske abecede, a pokrate nastale od hrvatskih naziva prema abecednim nazivima slova hrvatske abecede? Postoji li normativno pravilo vezano uz izgovor pokrata?

Nažalost, ne postoji normativno objašnjenje kako izgovarati pokrate pa je tako, dobrim dijelom, i nastala ta različitost u izgovoru pokrata. Norma uvijek, pa tako i norma koja tvori hrvatski standardni jezik, pomaže i uvodi red u određenome području. Iako norma zahtijeva od nas određeni napor u svladavanju pravila, pa je zato često na meti onih koji smatraju da ona nije potrebna i da se može zaobići, općenito gledajući ona nam je potrebna kako bismo izbjegli svojevoljnost i izgradili kulturu društva te se u njega uklopili.

Budući da su mnoge struke pod velikim utjecajem engleskoga jezika (ni medicinska struka nije na tu pojavu imuna!), u hrvatskome se jeziku upotrebljavaju mnoge nepotrebne engleske riječi, pa tako i njihove pokrate, i izgovor pokrata prema izgovoru slova engleskoga jezika.

Iako smo u školi učili nazive slova hrvatske latinice, nije ih naodmet ponoviti. Prema tome, ovako se izgovaraju slova hrvatske abecede: A /a/, B /be/, C /ce/, Č /če/, Ć /će/, D /de/, DŽ /dže/, Đ /đe/, E /e/, F /ef/, G /ge/, H /ha/, I /i/, J /je/, K /ka/, L /el/, LJ /elj/, M /em/, N /en/, NJ /enj/, O /o/, P /pe/, R /er/, S /es/, Š /eš/, T /te/, U /u/, V /ve/, Z /ze/, Ž /že/. Neki se nazivi slova (će, dže, đe, elj, enj, eš) u pravilu ne upotrebljavaju, ali se u normativnim priručnicima donose zbog sustavnosti.

Nazivi slova engleske abecede se razlikuju, pa ćemo navesti i njihov izgovor:

A /ei/, B /bi:/, C /si:/, D /di:/, E /i:/, F /ef/, G /dʒi:/, H /eitʃ/, I /ai/, J /dʒei/, K /kei/, L /el/, M /em/, N /en/, O /ou/, P /pi:/, Q /kju:/, R /a:/, S /es/, T /ti:/, U /ju:/, V /vi:/, W /’dablju:/, X /eks/, Y /wai/, Z /zed/.

I za kraj – prednost svakako dati hrvatskome jeziku!

Iako nemamo normativno pravilo vezano uz izgovor pokrata, treba naglasiti kako je normativno načelo da prednost u jeziku uvijek treba dati, kad god je to moguće, hrvatskome jeziku. Najčešće se pod tim pravilo podrazumijeva zamjena tuđica hrvatskim riječima ili zamjena stranih sufiksa hrvatskima, ali ne vidim razloga zašto se to načelo ne bi primijenilo i na izgovor pokrata. Hoće li se to načelo početi primjenjivati i u ovom slučaju te što će se dogoditi s izgovorom pokrata PTSP [pi-ti-es-pi] i PTSD [pi-ti-es-di] te LNG [el-en-dži] i LPG [el-pi-dži] i mnogih drugih, vrijedi nam pričekati i vidjeti jer uporaba određenog oblika naziva ovisi o tome koji se oblik upotrebljava u struci, koliko je medijski posredovan te o vremenu koje je potrebno da se taj oblik u komunikaciji prihvati.

Pisanje zanimanja, zvanja,
titula i njihovih kratica

U medicinskoj je struci velik broj zanimanja, zvanja, titula i njihovih kratica i zato je važno objasniti kako ih pravilno treba zapisati. Nerijetko se postavlja pitanje kako treba ispravno napisati pojedino zvanje, zanimanje, titulu ili naziv dužnosti, gdje napisati kraticu izvedenu od njih, ispred ili iza imena i prezimena osobe, što sve staviti u opis, kako glasi kratica i sl. U ovom području velik broj upita upravo dolazi od liječnika, jer što je više završenih stupnjeva obrazovanja i što je više zanimanja i titula, tim smo nesigurniji u redoslijed njihova navođenja i u to što sve navesti u potpisu.

Zakonska regulativa

Akademski i stručni nazivi i akademski stupanj i njihovo stjecanje i korištenje uređeni su Zakonom o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine 123/2023) koje je donio Hrvatski sabor. Rektorski zbor Republike Hrvatske donio je Integrirani popis akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica (Narodne novine 50/2015) i Izmjene i dopune popisa akademskih naziva, akademskih stupnjeva i njihovih kratica (Narodne novine 21/2023). U tim se popisima mogu provjeriti svi akademski nazivi i stupnjevi i njihove kratice.

A što o tome pitanju kaže norma hrvatskoga jezika, uskoro ćemo saznati, ali prvo ćemo objasniti razliku između zanimanja, zvanja (akademskoga i stručnoga naziva) i titule (akademskoga stupnja).

Razlika između pojmova zanimanje, zvanje (akademski i stručni naziv) ititula (akademski stupanj)

Od nas se često traži da pri popunjavanju određenih obrazaca i tablica uz ostale osobne podatke upišemo i svoje zanimanje, zvanje i titulu. Nerijetko ni sami autori tih obrazaca nisu svjesni različitosti značenja tih pojmova. Kada nekoga pitamo na kojem radnom mjestu radi, odnosno koje je njegovo zanimanje, od osobe očekujemo da navede naziv radnoga mjesta, odnosno opis posla koji radi. Netko je, npr. po zanimanju liječnik/liječnica, lektor/lektorica, učitelj/učiteljica, netko prodavač/prodavačica, direktor/direktorica, netko tajnik/tajnica.

Zvanje, odnosno akademski i stručni naziv, osoba stječe kada završi sveučilišni studij ili poslijediplomski specijalistički studij. Tako npr. završetkom preddiplomskoga studija, koji u pravilu traje tri do četiri godine, osoba stječe akademski naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica, tj. baccalaureus/baccalaurea uz naznaku struke, npr. sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica ekonomije, prava, arheologije ili u tehničkim znanostima sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica inženjer/inženjerka građevinarstva, geodezije i slično. Završetkom sveučilišnoga diplomskoga studija stječe se akademski naziv magistar ili magistra uz naznaku struke, npr. magistar/magistra ekonomije, prava, psihologije, magistar/magistrainženjer/inženjerka građevinarstva, geodezije itd. Završetkom specijalističkoga diplomskoga stručnoga studija koji traje jednu do dvije godine, čijim se završetkom stječe u pravilu 60 do 120 ECTS-a, osoba stječe stručni naziv stručni specijalist/stručna specijalistica uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskoga programa (npr. stručni/stručna specijalist/specijalistica politehnike i sl.). Kratica naziva je: struč. spec. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskoga programa (npr. struč. spec. politeh. i sl.). Kratica se, također, može koristiti uz kraticu naziva stečenog na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju i stavlja se iza imena i prezimena i od njih se odvaja zarezom (npr. Ivana Ivić, struč. spec. politeh.).

Iznimno osoba koja je završila specijalistički diplomski stručni studij u medicini, stomatologiji i veterini stječe stručni naziv diplomirani/diplomiranauz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskoga programa (npr. diplomirana medicinska sestra, diplomirani medicinski tehničar i sl.), koji se može koristiti uz naziv stečen na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju. Kratica naziva je: dipl. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskoga programa (npr. dipl. ms., dipl. mt. i sl.), a može se koristiti uz kraticu naziva stečenog na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju i stavlja se iza imena i prezimena i od njih se odvaja zarezom (npr. Ivana Ivić, dipl. ms.).

Osoba koja je završila studij medicine, stomatologije ili veterine, koji su integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji, traju šest godina i nose 360 ECTS-a, stječe akademski naziv doktor/doktorica medicine (dr. med.), doktor/doktorica dentalne medicine (dr. med. dent.) ili doktor/doktorica veterinarske medicine (dr. med. vet.).

Sva navedena zvanja, odnosno akademski i stručni nazivi, bez obzira na to pišu li se u punom nazivu ili u obliku kratica, pišu se iza imena i prezimena osobe kojoj pripadaju i od njih se odvajaju zarezom. Pravilno je tako Ivana Ivić, dr. med., Petar Perić, dipl. mt.

Akademski stupanj stječe se završetkom sveučilišnoga poslijediplomskoga znanstvenoga (ne specijalističkoga!) studija koji najmanje traje 3 godine i nosi 180 ECTS-a te se njime stječu akademske titule: doktor/doktorica znanosti (dr. sc.) i doktor/doktorica umjetnosti(dr. art.).

Prije je postojao sveučilišni poslijediplomski znanstveni studij kojim se stjecao akademski stupanj magistra znanosti (mr. sc.) i sveučilišni poslijediplomski umjetnički studij kojim se stjecao akademski stupanj magistra umjetnosti (mr. art.). Osobe koje su završile te studije zadržavaju pravo koristiti se tim akademskim stupnjevima i njihovim kraticama prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, 123/2003.).

Akademik/akademkinja (akad.) jest titula koju nosi redoviti član akademije. Ugled te titule podiže i činjenica da je broj redovitih članova pojedinih akademija ograničen (primjerice Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU, može imati do 160 redovitih članova). Osim redovitih postoje i izvanredni, dopisni i počasni članovi, i članovi suradnici akademije. Članstvo je u većini akademija doživotno.

Kratice akademskoga stupnja: mr. sc., dr. sc., dr. art. i akad. stavljaju se ispred imena i prezimena osobe, pa je tako pravilno zapisati ime i prezime predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na ovaj način: akademik Velimir Neidhardt, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Dakle, osobe istih zanimanja mogu imati različito zvanje, a netko od njih može imati i titulu, tj. akademski stupanj.

Pisanje zanimanja, zvanja (akademskih i stručnih naziva) ititula (akademskih stupnjeva)

O tome kako sve te nazive i kratice kombinirati u medicinskoj struci, vidjet ćemo u sljedećem poglavlju. Oni se navode i pišu u skladu s temeljnim dokumentima koji propisuju njihovo mjesto, odnosno njihov položaj ispred ili iza imena i prezimena. Pravilno zapisati svoje ili tuđe zvanje, zanimanje, titulu iznimno je važno jer se na taj način predstavljamo drugim sustručnjacima, pacijentima, a i svima onima kojima je taj podatak bitan. Pravilno pisanje do izražaja dolazi u velikom broju situacija, npr. na natpisima na vratima, na pločama na zavodima i institutima, u potpisu, u posjetnici, na pečatu, u poslovnoj korespondenciji i sl.

Važnost teme za medicinsku struku

Pregledavajući stare brojeve Liječničkih novina, naišla sam na članak novinarke Borke Cafuk u broju 122 od 15. rujna 2013. koji govori o pisanju titula, znanstvenih i nastavnih zvanja. U njemu se ističe kako je „Hrvatska liječnička komora zaprimila više upita svojih članova o pisanju titula, znanstveno-nastavnih i nastavnih zvanja“. Temeljno pitanje članka bilo je „smije li se naziv profesora visoke škole, odnosno kratica prof. pisati ispred imena i prezimena, čime se zapravo stječe dojam da se radi o sveučilišnim profesorima.“ Kratica naziva profesor visoke škole glasi prof. v. š., a ne samo prof., i piše se iza imena i prezimena osobe kao i sve druge oznake nastavnih zvanja. U skladu s člankom 91. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15) nastavna zvanja su: predavač (pred.), viši predavač (v. pred.), profesor visoke škole (prof. v. š.), lektor, viši lektor, umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik. Posebno se napominje kako se kratice naziva nastavnih zvanja na nastavnim radnim mjestima pišu iza imena i prezimena osobe koja je izabrana na navedeno nastavno radno mjesto. Na isti se način pišu i nazivi za suradnička zvanja asistenta i poslijedoktoranda i stručna zvanja stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik. Ispred imena i prezimena pišu se samo oznake akademskoga stupnja. To je propisano i spomenutim člankom 91. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji navodi kako su znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja: docent (doc. dr. sc./dr. art.), izvanredni profesor (izv. prof. dr. sc./dr. art.), redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju (prof. dr. sc./dr. art.). Kratice naziva znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta pišu se ispred imena i prezimena osobe koja je izabrana na navedeno radno mjesto. U praksi se često zbog praktičnosti navedene kratice znaju pisati u skraćenome obliku, odnosno znaju se pisati bez kratice sc. ili se kratica za redovitoga profesora i redovitoga profesora u trajnom zvanju zna pisati samo kao prof., ali to bi trebalo izbjegavati i kraticu pisati sa svim njezinim elementima.

Ispred imena i prezimena osobe piše se još jedan naziv, a to je naziv primarijusa. Kratica naziva primarijus je prim. i stavlja se ispred akademskoga stupnja (mr. sc., dr. sc., ak.) ako osoba ima samo akademski stupanj, ali iza kratice za znanstveno-nastavno zvanje (doc. dr. sc., izv. prof. dr. sc., prof. dr. sc., prof. emer.), npr. prof. dr. sc. prim. Marko Marković, dr. med. Mjerila i postupak i način priznavanja naziva primarijus za doktore medicine – specijaliste i doktore dentalne medicine – specijaliste i položaj toga naziva ispred imena i prezimena osobe i njegova kratica određeni su Pravilnikom o mjerilima za priznavanje naziva primarijus (NN 28/2012.). Do zabune bi moglo doći zato što se u navedenom pravilniku navode kratice za znanstveno-nastavna zvanja u nepotpunom obliku, odnosno može se steći dojam da bi kratica prim. trebala doći između npr. prof. i dr. sc. (npr. prof. prim. dr. sc. Marko Marković) što je neispravno jer je puna kratica za znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora i redovitoga profesora u trajnome zvanju prof. dr. sc.

Ženski rod od imenice primarijus (lat. primarius) glasi primarija (lat. primaria), kratica bi trebala glasiti isto kao i za muški rod – prim. Možemo to usporediti i s nazivom professor emeritus (prof. emer.) i njegovim ženskim oblikom professor emerita. U pravilnicima, zakonima i statutima sveučilišta, kojima je uređen postupak i način dodjele naziva primarijus i počasnoga zvanja professor emeritus, navodi se smo oblik u muškome rodu uz naznaku da se nazivi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje odnose bez diskriminacije jednako na osobe ženskoga i muškoga roda. Kako bi oblici u ženskome rodu postali službeni, trebalo bi ih uvrstiti u spomenute dokumente, a do tada u službenoj uporabi, kao što je propisano navedenim dokumentima, treba rabiti oblik u muškome rodu koji će se odnositi na oba roda.

Prof. dr. sc. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica interne medicine, uža specijalistica internističke onkologije

I još nekoliko pravopisnih napomena.

Različite nazive koje navodimo iza imena i prezimena odvajamo zarezima ili, ako baš želimo naglasiti posljednji naziv, možemo na kraju umjesto zareza upotrijebiti crticu. Treba paziti da svaka kratica završi točkom i da se između kratica ostavlja razmak (bjelina).

Malim se početnim slovom pišu kratice koje označuju zvanje, zanimanje, titulu i slično u adresi, zaglavlju i potpisu na kraju službenoga teksta, primjerice:

Lijep pozdrav

dr. sc. Ivan Ivić

A za kraj u tablici možete pogledati još neke inačice pravilnoga pisanja naziva akademskih titula, zvanja i zanimanja u medicinskoj struci.

Prim. dr. sc. Ivan Ivić, dr. med., predsjednik Hrvatske…

Dr. sc. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica onkologije i radioterapije, ravnateljica Poliklinike…

Prof. prim. dr. sc. Ivan Ivić / Prof. dr. sc. prim. Ivan Ivić

Dr. sc. Ivan Ivić, dr. med., znanstveni suradnik, specijalist ginekologije i opstetricije

Ivana Ivić, dr. med., specijalistica ginekologije i opstetricije

Doc. prim. dr. sc. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica neurologije, zamjenica ravnatelja / Doc. dr. sc. prim. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica neurologije, zamjenica ravnatelja Doc. prim. dr. sc. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica neurologije – zamjenica ravnatelja / Doc. dr. sc. prim. Ivana Ivić, dr. med., specijalistica neurologije – zamjenica ravnatelja

Dr. sc. Ivan Ivić, dr. med., specijalist interne medicine, uži specijalist internističke onkologije

Više zvanja: Ivana Ivić, dr. med., mag. hist. (kratice naziva za doktora medicine i magistra povijesti)

 

Pravopisni znakovi

U ovom će poglavlju biti spojena dva vrlo ovisna i povezana područja – hrvatski standardni jezik i statistika. Kao i sve druge dimenzije ljudskoga života, tako i statistika ovisi o komunikaciji koja se ostvaruje jezikom. Statistiku, pak, kao granu primijenjene matematike, koja se bavi prikupljanjem, uređivanjem, analizom i tumačenjem podataka i donošenjem zaključaka o pojavama i procesima koje ti podatci predočuju, u svojim istraživanjima primjenjuju gotovo sve znanstvene i stručne djelatnosti: medicina, biologija, fizika, lingvistika, psihologija, ekonomija, demografija, geografija i dr.

Početci statistike (njemački Statistik, prema latinskom status: stanje) sežu još u vrijeme prije Krista kada se statistika pojavila u babilonskoj, kineskoj i egipatskoj civilizaciji i u Rimskom Carstvu kao jednostavna metoda prikupljanja i popisivanja poljoprivrednih prinosa, stanovništva i materijalnoga bogatstva. Za razvoj statistike kao analitičke metode značajni su B. Pascal, F. Galton, C. F. Gauss, A. N. Kolmogorov, P. S. de Laplace, R. A. Fisher i J. Neyman. U 19. su se stoljeću, uz englesku (koja je zaslužna za razvoj teorije procjenjivanja i testiranja hipoteza), razvile njemačka (koja se bavi teorijom stabilnosti statističkih redova) i ruska (koja je pridonijela razvoju teorije vjerojatnosti i teorije stohastičkih procesa) statistička škola (usp. Hrvatsku enciklopediju, natuknicu: statistika).

Tema je ovoga poglavlja pravopisna norma u onim dijelovima u kojima se ona tiče zapisivanja matematičkih operacija i pojmova koji su vezani i uz statistiku kao granu primijenjene matematike. Normativna pravila vezana uz zapisivanje pravopisnih znakova mogu se detaljnije proučiti u Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik (2013).

Decimalni zarez ili decimalna točka

Počet ćemo od pisanja decimalnih brojeva zato što se praksa pisanja u matematici i statistici najviše razlikuje u pisanju decimalnoga zaraza ili decimalne točke. Tome pridonosi i činjenica da su mnogi statistički programi napravljeni na engleskome jeziku pa će u skladu s pravilima pisanja decimalnih brojeva u engleskome jeziku upotrebljavati decimalnu točku. Za razliku od toga hrvatski se standardni jezik prilikom zapisivanja decimalnih brojeva služi zarezom. Ta razlika nerijetko stvara probleme prilikom zapisivanja rezultata statističke obrade, kao i prilikom unošenja podataka u neke baze podataka. Na primjer u sustavu Merlin Sveučilišnoga računskog centra Srce, koji je uspostavljen kao platforma za projekte primjene e-učenja, odnosno izvođenje kolegija sveučilišnih studija uz primjenu tehnologija e-učenja, treba prilikom sastavljanja brojčanih pitanja voditi računa o tome da se kao odgovor očekuje isključivo brojčani odgovor, koji može biti i decimalni broj. Sustav pritom prepoznaje samo zadani tip pisanja, dakle ne prepoznaje decimalni broj pisan na oba načina, nego isključivo broj pisan decimalnom točkom. Hrvatski pravopis propisuje da se decimalni brojevi u hrvatskome jeziku pišu isključivo zarezom. To se pravilo ponavlja i u poglavlju vezanom uz pisanje točke te se navodi primjer pisanja decimalnoga broja vezanoga uz temperaturu: Normalna je temperatura ljudskoga tijela 36,6 °C.

Prema tome između cijeloga broja i desetinke broja piše se decimalni zarez i taj se zarez pravilno čita ‘cijelo, cijela, cijelih’, npr. 36,6 (trideset i šest cijelih šest, a ne trideset i šest cijela šest), 1,2 (jedno cijelo dva, a ne jedno cijela dva), 2,3 (dva cijela tri, a ne dva cijelo tri), 5,4 (pet cijelih četiri, a ne pet cijela četiri).

Sažet prikaz pravila pisanja matematičkih operacija i pojmova vezanih uz statistiku možete vidjeti u tablici koja slijedi.

PRAVILNO	NEPRAVILNO	OBJAŠNJENJE
20-ak, 30-ak… 90-ih, 1980-ih…	20-tak, 30-tak… 90-tih, 1980-tih…	Kad se brojevne imenice i brojevni pridjevi pišu brojkama, između brojke i nastavka dodaje se spojnica. Npr. dvadesetak (20-ak), tridesetak (30-ak). Takvim se brojevima označava približna vrijednost.
dvadesetak, tridesetak… oko 20, oko 30… oko dvadeset, oko trideset…	oko dvadesetak, oko tridesetak… oko 20-ak, oko 30-ak… circa dvadesetak, circa četrdesetak…	Uz brojeve iz prethodnoga primjera nije pravilno upotrebljavati prijedlog oko ili circa. Dakle, nije pravilno oko dvadesetak, oko tridesetak, circa dvadesetak, circa tridesetak. Pravilno je dvadesetak, tridesetak jer se tim brojevima označava približna vrijednost.
dva-tri, četvero-petero, kao i dan-dva, riječ-dvije…	dva tri, četvero petero, dan dva, riječ dvije…	Kada brojevi označuju približne ili neodređene vrijednosti, pišu se sa spojnicom.
brojevi veći od 10 000: 10 000, 859 343 286… ili u financijskom poslovanju: 10.000, 859.343.286… u matematici: 9 999, 5 331..		Bjelina se piše između mjesta stotice i tisućice (kad je broj 10 000 ili veći), stotisućice i milijuna itd.: 10 000, 859 343 286. U financijskome poslovanju može se na mjestu bjeline pisati i točka: 10.000, 859.343.286. U matematici je dopušteno pisanje bjeline između stotica i tisućica u brojevima manjim od 10 000: 9 999, 5 331.
5 + 2 = 7 10 : 5 = 2 100 – 99 = 1 3 > 1 230 cm × 180 cm × 60 cm	5+2=7 10:5=2 100–99=1 3>1 230 cm×180 cm×60 cm	Bjelina se pišeispred i iza matematičkih znakova: 5 + 2 = 7 10 : 5 = 2 100 – 99 = 1 3 > 1 230 cm × 180 cm × 60 cm
fenotipski omjer 9 : 3 : 3 : 1 mjerilo 1 : 25 000	fenotipski omjer 9:3:3:1 mjerilo 1:25 000	Bjelina se pišeispred i iza znaka za omjer: fenotipski omjer 9 : 3 : 3 : 1 mjerilo 1 : 25 000
50 % potomstva 0,5 ‰	50% potomstva 0,5‰	Bjelina se piše između broja i znaka za postotak i promil: 50 %, 0,5 ‰
3 kg, 2 m, 220 V, 60 W, 5 °C	3kg, 2m, 220V, 60W, 5°C	Bjelina se piše između broja i znaka za mjernu jedinicu: 3 kg, 2 m, 220 V, 60 W, 5 °C
50 m/s, 2 kg/m2	50 m / s, 2 kg / m2	Bjelina se ne pišeispred i iza kose crte u složenim mjernim jedinicama: 50 m/s, 2 kg/m2
34 kn, 99,90 €	34kn, 99,90€	Bjelina se piše između broja i oznake novčane jedinice: 34 kn, 99,90 €

U tablici su sažeta najčešća pravila vezana uz pisanje u matematici i statistici. Pravila vezanih uz pisanje ima puno više, a o njima ćemo svakako još govoriti. Bitno je na kraju još napomenuti kako treba razlikovati imenicu brojka i broj. Naime, imenica brojka označuje znak (znamenku) kojim se broj (redni ili glavni) piše. Prema tome, broj se može napisati brojkama, arapskim, npr. 100 i rimskim, npr. C, i slovima – sto, stotinu, jedna stotina…