Kardiomiopatije

      Autor: The Manual's Editorial Staff
      Urednici sekcije: prof. dr. sc. Diana Delić-Brkljačić, dr. med. i prof. dr. sc.Marko Boban dr. med.
      Prijevod: Dinko Keserović dr. med.

      Što su kardiomiopatije?

      Pojam „kardio” odnosi se na srce, a „miopatija” na bolest mišića. Kardiomiopatije su skupina bolesti srčanog mišića kod kojih dolazi do promjena njegove građe ili funkcije. Srčani mišić može postati proširen, zadebljan, krut ili ožiljno promijenjen, zbog čega srce teže pumpa krv ili se otežano puni krvlju.

      Kardiomiopatije se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Mogu biti nasljedne ili stečene, a u nekih se osoba točan uzrok ne može utvrditi. Bolest može zahvatiti samo srčani mišić ili se pojaviti u sklopu poremećaja koji zahvaća i druge organe.

      • Kardiomiopatija može oslabiti sposobnost srca da pumpa krv ili otežati njegovo punjenje krvlju.

      • Mogu se pojaviti nedostatak zraka, slabost, umor, lupanje srca te nakupljanje tekućine u nogama, trbuhu ili plućima.

      • Kardiomiopatija može biti posljedica nasljedne genske promjene, upale srčanog mišića, djelovanja alkohola, određenih lijekova ili drugih bolesti.

      • Dijagnostička obrada najčešće uključuje elektrokardiografiju, ehokardiografiju i magnetsku rezonanciju srca, a prema potrebi i druge pretrage.

      • Liječenje ovisi o vrsti i uzroku kardiomiopatije te može uključivati promjene životnih navika, lijekove, ugradnju srčanih uređaja ili operativni zahvat.

      Bolesti poput koronarne bolesti, dugotrajno povišenog krvnog tlaka, teške bolesti srčanih zalistaka ili prirođenih srčanih grešaka također mogu promijeniti srčani mišić. Međutim, prema strogoj definiciji, promjene srčanog mišića koje su u potpunosti objašnjene tim bolestima ne svrstavaju se u kardiomiopatije. Te bolesti ipak mogu postojati istodobno s kardiomiopatijom i dodatno opteretiti srce.

      Podjela kardiomiopatija

      Kardiomiopatije se razvrstavaju prema promjenama građe i funkcije srčanog mišića. Glavne vrste uključuju:

      • Dilatativnu kardiomiopatiju, kod koje je lijeva klijetka, a ponekad i više srčanih šupljina, proširena, a sposobnost srca da se kontrahira i pumpa krv oslabljena.

      • Hipertrofičnu kardiomiopatiju, kod koje je stijenka lijeve klijetke zadebljana, a da to nije moguće objasniti samo povišenim krvnim tlakom, bolešću srčanih zalistaka ili drugim povećanim opterećenjem srca.

      • Restriktivnu kardiomiopatiju, kod koje srčani mišić postaje krut i ne može se normalno opustiti i napuniti krvlju, iako srčane klijetke obično nisu znatno proširene.

      • Aritmogenu kardiomiopatiju desne klijetke, kod koje dolazi do promjena srčanog mišića, najčešće desne klijetke, i povećanog rizika od poremećaja srčanog ritma.

      • Nedilatacijsku kardiomiopatiju lijeve klijetke, kod koje lijeva klijetka nije proširena, ali u srčanom mišiću postoje ožiljne promjene ili poremećaji kontrakcije.

      Neke se kardiomiopatije ne mogu jasno svrstati samo u jednu skupinu jer mogu imati obilježja više različitih vrsta.

      Što uzrokuje kardiomiopatije?

      Kardiomiopatije mogu imati brojne uzroke. U nekih se osoba uzrok ne može sa sigurnošću utvrditi.

      Mogući uzroci uključuju:

      • nasljedne genske promjene koje utječu na građu ili funkciju srčanog mišića

      • upalu srčanog mišića (miokarditis), koja može nastati zbog virusne ili druge infekcije, autoimunosne reakcije ili djelovanja određenih lijekova

      • dugotrajnu prekomjernu konzumaciju alkohola

      • uzimanje kokaina, amfetamina, anaboličkih steroida i drugih tvari koje mogu oštetiti srce

      • određene lijekove, uključujući neke lijekove koji se primjenjuju u liječenju raka

      • dugotrajne ubrzane ili vrlo česte poremećaje srčanog ritma

      • kardiomiopatiju koja se može razviti pred kraj trudnoće ili tijekom nekoliko mjeseci nakon poroda, a naziva se peripartalnom kardiomiopatijom

      • poremećaje metabolizma, prehrane ili rada endokrinih žlijezda, uključujući određene bolesti štitnjače

      • Chagasovu bolest, infekciju uzrokovanu parazitom Trypanosoma cruzi, koja može oštetiti srčani mišić i električni provodni sustav srca

      Bolesti koje zahvaćaju cijelo tijelo i mogu uzrokovati nakupljanje abnormalnih tvari ili upalnih stanica u srčanom mišiću uključuju amiloidozu, sarkoidozu i hemokromatozu.

      Koji su simptomi kardiomiopatije?

      Kardiomiopatija u početku može biti bez simptoma. Tegobe se pojavljuju kada promjene srčanog mišića oslabe sposobnost srca da pumpa krv, otežaju njegovo punjenje ili uzrokuju poremećaje srčanog ritma.

      Simptomi se u početku često pojavljuju samo tijekom tjelesnog napora, a napredovanjem bolesti mogu biti prisutni i u mirovanju.

      Mogući simptomi uključuju:

      • umor i lako zamaranje

      • nedostatak zraka tijekom tjelesnog napora, pri ležanju ili u mirovanju

      • oticanje stopala, gležnjeva, potkoljenica ili trbuha

      • osjećaj ubrzanog, snažnog ili nepravilnog rada srca (palpitacije)

      • bol ili nelagodu u prsnom košu

      • omaglicu ili nesvjesticu

      Kardiomiopatije mogu uzrokovati srčano zatajenje, fibrilaciju atrija, opasne poremećaje srčanog ritma, stvaranje krvnih ugrušaka i moždani udar.

      Određene vrste kardiomiopatije, uključujući hipertrofičnu i aritmogenu kardiomiopatiju, u nekih osoba povećavaju rizik od životno ugrožavajućih poremećaja srčanog ritma i iznenadne srčane smrti. Međutim, rizik nije jednak u svih bolesnika. Liječnici procjenjuju pojedinačne čimbenike rizika kako bi utvrdili kome je potrebno posebno praćenje ili ugradnja implantabilnog kardioverter-defibrilatora.

      Srčani zastoj ponekad može biti prvi znak do tada neprepoznate kardiomiopatije, ali mnogi bolesnici prije toga imaju simptome ili promjene koje se mogu otkriti pregledom.

      Kako liječnici mogu znati imam li kardiomiopatiju?

      Dijagnoza se temelji na simptomima, osobnoj i obiteljskoj povijesti bolesti, liječničkom pregledu te rezultatima dijagnostičkih pretraga.

      Liječnici će pitati je li netko u obitelji imao kardiomiopatiju, srčano zatajenje, ugrađen srčani uređaj ili iznenada preminuo u mlađoj životnoj dobi.

      Dijagnostička obrada može uključivati:

      • elektrokardiografiju (EKG), kojom se bilježi električna aktivnost srca

      • Holter EKG, kojim se srčani ritam kontinuirano bilježi tijekom jednog ili više dana

      • ehokardiografiju odnosno ultrazvuk srca, kojim se procjenjuju građa i funkcija srčanog mišića i zalistaka

      • magnetsku rezonanciju srca, kojom se detaljno prikazuju srčani mišić, upala, ožiljci i nakupljanje određenih tvari

      • test opterećenja radi procjene simptoma, sposobnosti podnošenja tjelesnog napora, krvnog tlaka i srčanog ritma tijekom vježbanja

      • laboratorijske pretrage radi traženja mogućeg uzroka bolesti i procjene opterećenja srca i funkcije drugih organa

      • gensko testiranje i genetsko savjetovanje ako postoji sumnja na nasljednu kardiomiopatiju

      Kateterizacija srca nije potrebna svim bolesnicima. Može se učiniti ako liječnici trebaju izmjeriti tlakove u srčanim šupljinama, isključiti značajnu koronarnu bolest ili razjasniti nalaze drugih pretraga.

      Biopsija srčanog mišića, odnosno uzimanje malog uzorka tkiva radi mikroskopske analize, provodi se samo u odabranim slučajevima kada bi rezultat mogao utjecati na liječenje.

      Ako se utvrdi nasljedna ili moguća nasljedna kardiomiopatija, liječnici mogu preporučiti kardiološki pregled bliskih krvnih srodnika. Pregled najčešće uključuje razgovor, EKG i ehokardiografiju, a ponekad i gensko testiranje.

      Kako liječnici liječe kardiomiopatiju?

      Liječenje ovisi o vrsti kardiomiopatije, njezinu uzroku, izraženosti simptoma i riziku od komplikacija. Ciljevi liječenja su ublažavanje simptoma, usporavanje napredovanja bolesti, sprječavanje krvnih ugrušaka i opasnih poremećaja srčanog ritma te smanjenje rizika od iznenadne srčane smrti.

      Kada je moguće, liječnici liječe osnovni uzrok. Primjerice:

      • osobama s kardiomiopatijom povezanom s alkoholom savjetuje se potpuni prestanak konzumacije alkohola

      • prekida se primjena štetnog lijeka ili druge tvari kada je to moguće

      • liječe se poremećaji srčanog ritma, bolesti štitnjače i drugi metabolički poremećaji

      • hemokromatoza se liječi uklanjanjem viška željeza iz organizma

      • Chagasova bolest u odgovarajućih se bolesnika liječi antiparaziticima kao što su benznidazol ili nifurtimoks, a ne antibioticima

      Ako je prisutno srčano zatajenje sa smanjenom sposobnošću kontrakcije lijeve klijetke, liječenje može uključivati:

      • inhibitor angiotenzin-konvertirajućeg enzima, blokator angiotenzinskih receptora ili kombinaciju sakubitrila i valsartana

      • beta-blokator

      • antagonist mineralokortikoidnih receptora

      • inhibitor suprijenosnika natrija i glukoze 2 (SGLT2 inhibitor)

      • diuretik radi smanjenja nakupljanja tekućine i ublažavanja nedostatka zraka i oticanja

      Izbor lijekova i njihovih doza prilagođava se svakom bolesniku ovisno o vrsti kardiomiopatije, krvnom tlaku, funkciji bubrega, srčanom ritmu i drugim bolestima.

      Antikoagulansi, odnosno lijekovi koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka, primjenjuju se kada postoji povećan rizik od ugrušaka, primjerice u osoba s fibrilacijom atrija, već nastalim ugruškom u srcu ili prethodnom embolijom.

      U odabranih bolesnika može biti potrebna ugradnja:

      • elektrostimulatora srca, koji liječi određene poremećaje stvaranja ili provođenja srčanih impulsa

      • implantabilnog kardioverter-defibrilatora (ICD), koji prepoznaje i prekida opasne poremećaje srčanog ritma

      • uređaja za srčanu resinkronizacijsku terapiju, koji usklađuje kontrakcije srčanih klijetki u određenih osoba sa srčanim zatajenjem

      U osoba s opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom liječnici mogu primijeniti lijekove koji usporavaju rad srca i smanjuju tegobe. Ako izraženi simptomi potraju unatoč lijekovima, može se učiniti kirurško uklanjanje dijela zadebljanog srčanog mišića ili, u odabranih bolesnika, kateterski zahvat kojim se smanjuje debljina tog dijela mišića.

      Ako se srčana funkcija izrazito pogorša unatoč drugim oblicima liječenja, mogu se razmotriti mehanička potpora krvotoku ili transplantacija srca.

      Kako osobe s kardiomiopatijom mogu čuvati zdravlje srca?

      Osobama s kardiomiopatijom obično se preporučuje:

      • redovito uzimati propisane lijekove i odlaziti na dogovorene kardiološke kontrole

      • ne pušiti te ne uzimati kokain, amfetamine, anaboličke steroide i druge štetne tvari

      • ograničiti ili potpuno izbjegavati alkohol, ovisno o vrsti i uzroku kardiomiopatije

      • održavati zdravu tjelesnu masu i hraniti se raznoliko, uz unos soli prilagođen preporukama liječnika

      • redovito se baviti tjelesnom aktivnošću koja je prilagođena vrsti bolesti, simptomima i individualnom riziku

      • odmah zatražiti liječničku pomoć ako se pojave nesvjestica, izražena bol u prsnom košu, naglo pogoršanje nedostatka zraka ili dugotrajno lupanje srca

      Osobe s kardiomiopatijom ne moraju automatski izbjegavati svaku intenzivniju tjelesnu aktivnost. Preporuke ovise o vrsti kardiomiopatije, postojanju ožiljaka u srčanom mišiću, poremećajima srčanog ritma i drugim čimbenicima rizika. Sudjelovanje u vrlo intenzivnom ili natjecateljskom sportu treba procijeniti kardiolog za svakog bolesnika pojedinačno.

      Politika privatnosti